Marketing
Nešto.... moje
Danas sam odlučila da ću se još malo otvoriti. Jučer je bio karizmatski susret i svi su me nagovarali u busu na povratku da svjedočim. Nisam mogla. Nekako... Nije moj stil. Više se volim raspisat. Neki se uvijek začude kad kažem da ne volim pričat!!! Nije isto pričat pred grupom frendova (gdje nitko drugi u pravilu ne dolazi do riječi 
) i pred hrpom nepoznatih, a još k tome i stariih ljudi od mene. Eto, zato jučer nisam svjedočila. Naš blog je moj stil!!
Bez obzira na sve to - odlučila sam, čvrsto sam odlučila da moram to s nekim podijeliti. Jer što sam osjetila jučer je bilo zaista prekrasno iskustvo! ali ne bi ja bila ja da ne ispričam cijelu priču o upoznavanju s Isusom!
Oduvijek sam išla u crkvu nedjeljom, blagdanima, znalao mi se nekad ''potkrast'' da odem i koji dan u tjednu. Baš kao i moji. Izvršavala sam svoje kršćanske ''dužnosti'' - što se tiče ispovijedi: barem se jdnom u godini ispovijedi i o Uskrsu pričesti. Baš kao i moji! u crkvu sam išla...onako...jer se to mora. Nisam nikada osjetila Njegovu prisutnost na Svetoj misi. To mi je bilo - baš ono - nedjeljna tradicija.
Vrijeme radnje, prošla godina - baš nekak u ovo vrijeme ili početkom sljedećeg mjeseca. Čula sam za Agape i prije, ali mi je bilo bed otić jer s nikim od njih nisam bila baš ono - dobra! A onda je otišla Sanja, i sljedeći ili za dva tjedna - evo i mene... Hvala ti, Sanja...
Ušašvi u Agape, malo sam proširila i svoje odlaske u crkvu - osim nedjeljne mise, počela sam redovno ići na klanjanje. Imali smo i zajedničke molitve jedni kod drugih. Išli smo na razne duhovne obnove, hodoćašća i karizmatske susrete. Nisam propustila nijedan odkad sam krenila na njih. Odlučila sam da ću promijeniti i moje odlaske na ispovijed jer sam shvatila da misa bez pričesti...pa, zapravo i nema smisla. Počeli smo pjevati i na misi prije klanjanja. Kod brat i sestre sam (nadam se, u šali) proglašena sveticom. 
I tako...svaki moj sljedeći karizmatski je bio bolji od prethodnog, ali nikada nisam bila osjetila ''na svojoj koži'' tu Božju prisutnost. Da budem jasna, ZNALA sam i VJEROVALA sam da je On tu zbog silnih milosti kojima je obasipao ljude - jer to ne možeš promašiti - jednostavno, znaš da je to ON!! Ali imam osjećaj da valjda još jedino ja to nisam doživjela.
Do jučer. Jučer mi je bio moj četvrti susret. Ovaj put sam stvarno bila sa svih strana okružena ljudima koji mi puno znače u životu. Jedva sam čekala ovaj susret, jer baš mi je trebalo nešto da me ponovno podigne. Tko je pratio moje postove, znat će. Rekla sam si da ću se ovaj put stvarno prepustit. Tako je i bilo. Pjesme su me pogađale samo tako - Bože Tebi pjevam ja, Moj Isus, Gospodine smiluj se nama, Velik si, Gospodine Ti si pastir moj, pa pričesne pjesme, pa ZAHVALI, ..., vrhunac je opet bila pjesma Marijin mir. Prvo sam odlučila da ću se moliti za svoje prijatelje, obitelj,..., za one za koje znam da im je potrebno. Na samom početku mise, molila sam se posebno za jednu curu i zapravo sam imala osjećaj da baš tada Isus nju iscijeljuje. Pitala sam ju, ali nije bila sigurna. KAKO SE NADAM DA SE NISAM PREVARILA!!! Pod misom je vlč. Dražen rekao da se ustanu svi oni koji još uvijek nisu osjetili Njegov dodir, a zaista to žele! Moram priznat, bilo me pomalo stid jer je većina ovih mojih ostalo sjediti, ali sam se ustala. Izmolii smo tu molitvu i tada sam osjetila prvi put tu struju. Baš struju. Kroz cijelo tijelo. U malo nožnom prstu sam osjetila tu struju!! To je neopisivo i to se MORA doživjeti... Iako sam prije mise mislila da se neću pričestiti, tada sam osjetila da se mogu pričestiti. Da mi je Gospodin uzeo moje grijehe i da zapravo želi da Ga primim. I jesam. tada sam zaplakala. I onda je počela pjesma ZAHVALI. Pa ne možeš nakon svega toga da ne plačeš kao malo djete...
Nakon mise je počela molitva za iscijeljenje. Prvo sam mislila da mi neće tu biti ništa jer sam svoje danas već primila. Ali sam se opet prevarila. Lončar je rekao da ima jako puno ljudi koji su danas prvi put osjetili Njegovu prisutnost - i opet ona ista struja. I onda .,... Marijin mir. Ma cijelu sam pjesmu preplakala i onda me malo uhvati smijeh, pa opet plačem... i tako skroz!!! Ono što me posebno usrećilo je to što mi je Isus pomogao da oprostim onima koji su me povrijedili... Zbog toga sam presretna!!! I tako...
Ma neću više o sebi, nego vas sve moram zamoliti za jednu malu uslugicu. Nadam se da se Sanela neće naljutit, ali moram to spomeniti. S nama je bila jedna Sanelina prijateljica, zove se Kristina. Mogla sam iz priče shvatiti da ima velikih duševnih rana. Sada je polako upala u metal, nosi oko vrata pentagram i slično... Sanela ju je uspjela nagovoriti da dođe na susret (Sanela, nisi pogriješila!! 
). Nije ostala do kraja. ALi vas zato sve molim da se bar malo pomolite za nju, da sljedeći put dođe i obrati se... Vidjela sam po njoj da ima volje, ali mislim da je najviše u pitanju bio strah.
eto, toliko... moram samo pozdraviti Barbaru i pitat ju kako je u berbi grožđa. Naime, animirala je cijeli bus svojim prodornim i zaraznim smijehom!! Pozdrav, Barbara!!!
Neću više....
Pozdrav!!
Marina
Post je objavljen 25.09.2006. u 11:16 sati.