Marketing
Mrzitelj štrumfova
Ne volim neodlučne ljude. Da budem iskren, fizički mi se gade. Iritira me kada netko ne zna što bi radio, i ništa mu nije dobro pa samo leži po cijele dane jer mu je sve preteško i kada se tu osobu pita da li bi išla na kavu, prošetala , ručala, što god jedino što bi dobio jest
Ili moj omiljeni:
Mislim, koji je tu vrag. Zar si tako lijen, tup i glup da ti ja moram dati motivaciju za zabavu uz to što ju moram i smisliti, a i izgleda provesti u djelo. Ne mogu shvatiti te ljude. Mislim , svatko ima faze kada mu je sve teško i nijedna opcija nije privlačna , ali pasti tako nisko da se nekog pita
Mislim, zar ličim na vođu kulta da ti kažem što da misliš, osjećaš ili radiš. Zar ti ja trebam dati motivacije i razloge da nešto učiniš. Ne mogu jednostavno shvatiti kako netko može biti tako lijen, tup i glup. Kada tako što čujem , upućeno meni, postanem ekstremno agresivan. Oči mi se skupe, crte lica po oštre, i iz usta mi izlete riječi poput:
Ili moja omiljena
Budući da sam vlasnik savršene samokontrole nikada ne provodim u djelo svoje riječi. A, i često je dovoljno da me takvi likovi vide da odustanu sa svojim prohtjevima i pokupe se. Na žalost, ne zadugo, jer se uvijek vrate . Opet i opet sa neumjesnim pitanjima, tražeći od mene da mislim za njih, zaključujem za njih i da ih motiviram.
Proklete ljenčine.
Post je objavljen 25.09.2006. u 11:12 sati.