Nabavio sam si novi foto-aparatek prije koji mjesec. Ovaj prošli Fuji nije mi baš bio zgodan za noćne izlaske. Znači svaki put kad bih ga nosio trebao bih nositi ruksak. To mi je malo debilno.
Sad imam ovaj Samsungov za izlaske, koji je praktičan. Samo ga strpaš u špag i pičiš. Ima 7 mega pixela i 32 MB unutarnju memoriju. Što nije nimalo loše.
Fujiev S 5600 za malo jače i kvalitetnije fotke.
I fali mi još jedna karika. Nešto profesionalnije. Za turbo mega kul fotke. To ćemo kad se lova skupi.
Zašto je u biti i uzet Samsung. Jer vjerojatno fotke s ljudima su mi i najdraže. Možeš napraviti totalne ludorije s ljudima, pa i od sebe. Ludorije znaju ljudi radit i po danu, al neko je pravilo da ljudi obično polude po noći. Pa mi ovaj Samsung dođe odlično da to i uhvatim.
Sinoć sam ga prvi put koristio na certu Urbana. Šteta što nisam baš Urbana uhvatio kako treba. Nije mi se dalo gurat kroz gužvu. Radije sam u daljini pijuckao Pivu i slušao cert.
Fotografija je jedini ljudski izričaj u kojoj ne postoji laž. Dobro, postoji ako vršiš obrade. Nisam preveliki ljubitelj nekih obrada, jerbo se jasno vidi ima li fotka prirodne boje ili nema. Manju mi vrijednost ima preobrađena i isforsirana fotka.
Fotografija za mene predstavlja slobodu u svim pogledima. Nema perfektnih kadriranja, školskih forma, savršene pozicije. Slobodu molim.
Preslobodne fotke i ne dijelim s ljudima jer mislim da to ljudima i nije zanimljivo. Meni je zanimljivo. Trenutak je zabilježen, a potpuno je nebitno što je uhvaćeno.
Na mobitelu imam poprilično takvih uhvaćenih prostorno-vremenskih trenutaka. I svaka mi je fotka važna, iako je u biti svaka loše kvalitete i niske rezolucije.