Oh it's such a perfect day,
I'm glad I spent it with you.
Oh such a perfect day,
You just keep me hanging on,
You just keep me hanging on.
Neka ovaj dan nikad ne prestane... Neka se vrijeme zaustavi... Ne... Neka se vrati!!!
Teško da ću vam ikako moći opisati događaje iz današnjeg dana... Jer... Ponestaje mi riječi... Meni ponestaje riječi...
Prvi dio dana bio je proveden u prirodi... Lutanje u labirintu trsova... Smirenje jednog lijepog jesenjskog dana... Slatkoća grozdova na usnama i nježno milovanje vjetra... No istog dana okusila sam još nešto slađe i nježnije...
Zašto je noć morala pasti??? Zašto su zvijezde počele sjati na tamnom nebu??? Zašto??? Zašto je vrijeme počelo luđački bježati??? Ostavite me zamrznutu u onom trenu... Ostavite me zauvjek...
Jer s njim je lijepo, toplo i sigurno... Jer kad sam s njim ne želim pobjeći nikamo... Ostavite me... Vratite me u onaj tren...
I još uvijek osjećam svaki njegov poljubac, od onih ukradenih do onih uzvračenih... I još uvijek kao da me privija k sebi... Vratite mi vrijeme... Zašto ne mogu sanjati??? Jer, da mogu, u snu bi iznova vraćala sve te lijepe trenutke...
I... Sve me je tako preplavilo... Prvi pogled... On nosi crvenu ružu za mene, a i ja imam neki cvjetić koji sam pokupila negdje usput za njega... Do susreta je došlo na jednom od mojih omiljenih mjesta u gradu- kraj fontane uz glavni gradski park... I sve je bilo tako... U početku malo suzdržano... S obje strane, no više s moje... I negdje između razgovora o bojama fasade, mog brbljanja o povijesti grada i školskim glupostima, "pozitivnog beda" nešto se desilo... Negdje između prvog dodira i stiska ruke, prvog zagrljaja i prvog poljupca shvatila sam... Želim da vrijeme stane...
Je li shvatio koliko mi sve to znači??? I da su ovi poljupci koje mu dajem prvi nakon jako puno godina??? Shvaća li da ne želim otići... Ne želim otići nikada... Jer u njegovom zagrljaju kao da sam našla svoje mjesto...
Je li ovo što osjećam sad dio koji je nedostajao???
I strah me... Toliko me strah... Da ću opet biti povrijeđena ali još više da ću povrijediti njega...
Je li ovo ljubav??? Ne znam... Poznajemo se tako kratko... Ali u tih nekoliko dana smijala sam se toliko koliko nisam tjednima prije... Njegova pojava u mom životu poklapala se s trenom kad sam odlučila biti sretna... Možda je sve ovo sebično... Možda ga želim voljeti jer nekog moram... Pa što???
Vraćam u sjećanju njegove poljupce...
Zašto vrijeme mora biti tako okrutno??? Zašto nije stalo???
Oh it's such a perfect day,
I'm glad I spent it with you.
Oh such a perfect day,
You just keep me hanging on,
You just keep me hanging on.
Samo za tebe, Davide...
Post je objavljen 24.09.2006. u 21:34 sati.