Marketing
PRVA DVA JESENJA DANA
1.dan
I kako Vladimir Nazor u svom «Zrikavcu» kaže..»Stajala je jesen ispred vrata mojih», tako je i mene ujutro probudila misao da nam je jesen stigla. Odmah sam pomislila kako treba to nekako obilježiti kada nam je Bog podario tako lijep dan okupan suncem koji mami da ga se aktivno iskoristi.
Nije nam dugo trebalo oko spremanja i tako krenusmo put Gorskog Kotara.
Prva postaja – Delnice – Lovački dom.
Tamo u ograđenom prostoru obitavajau srne i jeleni i jako se raduju ako u ruci nosite vrećicu o kojoj ima bar malo kruha. Odmah se približe ogradi i tako su pitomi da jedu iz ruke i guraju svoje lijepe glave prema posjetiteljima.
U tom se društvu posebno ističe jedan jelen ponosnog kraljevskog držanja koji se u početku nije odmah htio približiti, ali nije mogao odoljeti i došao je i on u društvo.
Nakon šetnje Delnicama krenuli smo preko Skrada, Gornje Dobre i Žrnovca, a od tuda pješke na Sleme Skradsko. To je malo selo na vrh brda iz kojeg se širi prekrasan pogled na goranske šume koje su već polako i sramežljivo počele mijenjati svoje ruho oblačeći jesenju paletu boja i, vjerujte, to je mjesto koje vrijedi posjetiti i vidjeti.
Od hodanja smo i ogladnili pa krenuli natrag do Ravne Gore na ručak bez dužeg zadržavanja jer ima još toga što moramo obići.
Put nas je dalje odveo prema Kupskoj dolini preko Marije Trošt do Male Lešnice gdje smo svartili na ribogojilište pozdraviti poznanika i kupiti pastrve.
Kako je vrijeme brzo odmicalo odlučili smo polako krenuti nazad, ali zaobilaznim putem sa glavne ceste od Lokava, sporednom cestom prema Fužinama koja prolazi kroz Vrata.
U Vratima smo stali i za to postoji poseban razlog. Tu se nalazi crkva Majke Božje Lurdske i uvijek je otvorena i rado prima svakog namjernika koji želi malo mira i ohrabrenja za nastavak puta.
Nismo se mislili dulje zadržavati, ali, crkveni zbor je upravo imao uvježbavanje jedne nove pjesme i uz njihovo smo dopuštenje ostali i pjevali uz njih. Bio je to šećer na kraju jednog predivnog dana.
Kada smo se vratili natrag u RI već je pao mrak.
2.dan tj. današnji dan
Malo manje posjećenih mjesta, ali zato je tu Platak – naša baza.
Propješačili smo oko 6 km, nauživali se čistog i šumskog zraka koji je bolji od bilo kakve aromaterapije. Volim taj osjećaj slobode i disanja punim plućima.
I sve sam ovo na brzinu napisala na Platku dok smo malo ljenčarili na suncu i sada sam od toga pokušala složiti post za dobrodošlicu jeseni.
JESENJI DAN
Gospode, čas je. Ljeto bješe dugo.
Spusti sad sjenu na sunčane ure,
a vjetre pusti da poljima jure.
Zapovijedi jedrinu zadnjem voću;
udijeli mu još dva južnija dana,
nek ispod ploda savine se grana,
a vinu podaj posljednu slatkoću.
Tko sada nema kuće, taj je više
sagradit neće. Tko je sada sam,
ostat će sam, da sluša romon kiše,
da bdije, čita, duga pisma piše,
i luta po alejma, gdje dah
jesenjeg vjetra suho lišće njiše.
Rainer Maria Rilke
I kako Vladimir Nazor u svom «Zrikavcu» kaže..»Stajala je jesen ispred vrata mojih», tako je i mene ujutro probudila misao da nam je jesen stigla. Odmah sam pomislila kako treba to nekako obilježiti kada nam je Bog podario tako lijep dan okupan suncem koji mami da ga se aktivno iskoristi.
Nije nam dugo trebalo oko spremanja i tako krenusmo put Gorskog Kotara.
Prva postaja – Delnice – Lovački dom.
Tamo u ograđenom prostoru obitavajau srne i jeleni i jako se raduju ako u ruci nosite vrećicu o kojoj ima bar malo kruha. Odmah se približe ogradi i tako su pitomi da jedu iz ruke i guraju svoje lijepe glave prema posjetiteljima.
U tom se društvu posebno ističe jedan jelen ponosnog kraljevskog držanja koji se u početku nije odmah htio približiti, ali nije mogao odoljeti i došao je i on u društvo.
Nakon šetnje Delnicama krenuli smo preko Skrada, Gornje Dobre i Žrnovca, a od tuda pješke na Sleme Skradsko. To je malo selo na vrh brda iz kojeg se širi prekrasan pogled na goranske šume koje su već polako i sramežljivo počele mijenjati svoje ruho oblačeći jesenju paletu boja i, vjerujte, to je mjesto koje vrijedi posjetiti i vidjeti.
Od hodanja smo i ogladnili pa krenuli natrag do Ravne Gore na ručak bez dužeg zadržavanja jer ima još toga što moramo obići.
Put nas je dalje odveo prema Kupskoj dolini preko Marije Trošt do Male Lešnice gdje smo svartili na ribogojilište pozdraviti poznanika i kupiti pastrve.
Kako je vrijeme brzo odmicalo odlučili smo polako krenuti nazad, ali zaobilaznim putem sa glavne ceste od Lokava, sporednom cestom prema Fužinama koja prolazi kroz Vrata.
U Vratima smo stali i za to postoji poseban razlog. Tu se nalazi crkva Majke Božje Lurdske i uvijek je otvorena i rado prima svakog namjernika koji želi malo mira i ohrabrenja za nastavak puta.
Nismo se mislili dulje zadržavati, ali, crkveni zbor je upravo imao uvježbavanje jedne nove pjesme i uz njihovo smo dopuštenje ostali i pjevali uz njih. Bio je to šećer na kraju jednog predivnog dana.
Kada smo se vratili natrag u RI već je pao mrak.
2.dan tj. današnji dan
Malo manje posjećenih mjesta, ali zato je tu Platak – naša baza.
Propješačili smo oko 6 km, nauživali se čistog i šumskog zraka koji je bolji od bilo kakve aromaterapije. Volim taj osjećaj slobode i disanja punim plućima.
I sve sam ovo na brzinu napisala na Platku dok smo malo ljenčarili na suncu i sada sam od toga pokušala složiti post za dobrodošlicu jeseni.
JESENJI DAN
Gospode, čas je. Ljeto bješe dugo.
Spusti sad sjenu na sunčane ure,
a vjetre pusti da poljima jure.
Zapovijedi jedrinu zadnjem voću;
udijeli mu još dva južnija dana,
nek ispod ploda savine se grana,
a vinu podaj posljednu slatkoću.
Tko sada nema kuće, taj je više
sagradit neće. Tko je sada sam,
ostat će sam, da sluša romon kiše,
da bdije, čita, duga pisma piše,
i luta po alejma, gdje dah
jesenjeg vjetra suho lišće njiše.
Rainer Maria Rilke
Post je objavljen 24.09.2006. u 21:33 sati.