unaprijed se ispricavam mariji,luciji i jeleni zbog opseznosti i kompliciranosti jos jednog posta,al obecajem,novi stize za tjedan danas pa se nadajte i dalje...:)
ljudi pricaju.o,da.ljudi pricaju mnogo.cak i onda kada vise ni sami ne razumiju sto govore,nastavljaju.pricaju...i ljudi slusaju.slusaju druge ljude.slusaju one koje ne bi smjeli ili trebali slusati.o,da,ljudi slusaju.ali najgore od svega je sto ljudi vjeruju,o da,naivna smo mi populacija.naivnija nego sto mislimo.da.post nema nekog smisla ili cilja kao ni bilo sto drugo trenutno u mojim rukama.jednostavno zelim napredovati i stici negdje.ondje gdje nece biti drugih.ondje gdje nece biti onih koji ne gledaju ocima,a slusaju tudim usima.zelim iskoristiti ono nesto cudno sto nazivamo "sutra" i otvoriti zatvorene kutije.ne bojte se,samo ste trebali pitati.odgovorila bih iako volim sutnju.objasnila bih iako preferiram dvosmislenost i hermeticnost.gledala bih dan iako sanjam noc.potrudila bih se.samo ste trebali pitati onu o cijem zivotu zakljucujete i saslusati i onu stranu ploce na kojoj su vesele melodije.dan bi zamjenio tamu i lice biste vidjeli mozda ne u onom svjetlu u kojem ga zelite gledati,no bilo bi lijepo.obecajem,bilo bi lijepo. i ja ponekad volim poslusati onu drugu stranu ploce,onu na kojoj ljudi pjevaju pjesme vec otrcano puno puta spominjanim bijelim bogovima.danas je dan.danas gledam dan.danas me nije briga za one koji povrsno izigravaju neke osusene lutke,danas ne slusam kako kamen pada u plitko more,danas cijenim dubinu a prozirnost prezirem iz rijeci u djela.danas se ne okrecem za laznm demonima,danas se ne klanjam sumornim sablastima,ne,danas je dan.dan u kojem cu gledati one koji to zasluzuju i diviti se onome sto me cini zasluzenom.zaboravljam koliko zelim kisu i mrak,potiskujem sve potamnjeno i volim zaborav.ne zalim one koji se prilagodavaju da umisljeno imaju i ne pamtim imena koja me kasnije dvolicno truju.ne osjecam tugu price koju prica mi tijelo,ne dodirujem krunu vjere koja vjeruje u duh,ne odgovaram ocaju mrznje koji mrzi mi dusu. kosti su jos blijede,usne su jos zedne,ruke su jos plahe,ali dan tek pocinje.danas cu vidjeti po prvi put ono sto gledam godinama.retardacija na djelu,no vrijedilo je.ne kazem da cu uzivati ali ce biti onako kako je trebalo biti davno prije,onako kako je i kako zasluzuje biti.mozda cu zeljeti ponovit.da.to bi bilo lijepo.danas je dan.danas je lijep dan i ja cu ga voljeti.voljet cu ono necujno i slijepo jer sam uvjerena da ljubav onoga sto vidim i cujem nije nista bliza mi od neostvarenih iluzija neshvacenih namjera.ravnodusno zalit cu vas djeco koja upravo poput tih istih koje s iskrenom ravnodusnoscu osjetim, naivno vjerujete svemu sto vidite,cujete i ljubite.i ja sam bila jedna od vas,ali danas jednostavno vise nije taj dan.
Post je objavljen 24.09.2006. u 19:35 sati.