Znam da znaš... Al svi smo uz tebe. I možda bi ti čak bilo lakše da to ne spominjemo, al svatko ima neki svoj ispušni ventil i meni je lakše da pišem, jer vjeruj mi da sam ja zatečena nespremna i htijela bih ti pomoći ako ikako mogu.
Svatko od nas za sobom ostavlja veliki trag. Oko svakog od nas se vrti velik krug ljudi uz koje se vežemo-manje ili više, ali i samo jednim pogledom uđemo u njihov život, možda im ne promijenimo bitne stvari, ali im obilježimo trenutak kada su pogledali. U nas.
Svi smo vezani nečim što se zove život. Ta povezanost čini veliku odgovornost i daje nam puno prilika koje često ne vidimo ili jednostavno propuštamo. Želim reći da svaki djelić sekunde nešto mijenja i često je presudan...
Teško je nositi se s tolikom odgovornošću. Da svakim trenutkom mijenjamo živote drugih. Čak i kada ležimo sami u sobi. Jer da ne ležimo-možda bi bili na cesti i pogledom ušli u nečiji život. Ovako njegov život ostaje nepromijenjen što se tiče susreta s nama.
Najteže od svega je izgubiti nekoga tko nam je tako često mijenjao trenutke.
I zato svaki tuđi pogled treba dobro zapamtiti. Uzvratiti pogledom. Nasmiješiti se. Jednim osmijehom i jednim pogledom možete nekome ulijepšati dan. Zato pamtite takve trenutke.
Volim te. Svi te volimo, Anja. Al sad ozbiljno-ja ne znam ni jednu osobu koja tebe ne voli i koja ti sad nije spremna pomoći kako god može. Fakat ne znam.