Marketing
Mala nosi kečke, Mala ljubi dečke, Mala ljubi dečke, starije od nas...
Svatko od nas htio to priznati ili ne ima neke sklonosti.
Odnosno, preferira nešto u odnosu na nešto drugo.
To je osobito izraženo kad govorimo o ljepoti ili bolje rečeno privlačnosti.
Uvijek se branim da, za razliku od drugih cura, nemam tip muškarca na koji „padam“.
I zbilja, ako govorimo o nekom specifičnom fizičkom izgledu tu stvarno nemam pravila.
Da bi se meni netko svidio uvijek kažem, mora imati ono nešto.
A to nešto teško je definirati.
No postoji nešto, osobito zadnjih godina, jedna zajednička crta, na predmetima moga interesa.
Ako se iskreno zagledam, na koga su padale moje okice, ili tko me je zaintrigirao kao osoba, ili s kim sam u krajnjoj liniji i imala nekog posla, ipak postoji jedna zajednička crta.
Priznajem! Palim se na stričeke.
Ajde, dobro, ne baš penziće (iako, ako ćemo cjepidlačit, ex-Najdraže moje je bio i to – ups!), ali recimo ovako, ako ste rođeni poslije '65. – teško!
Eto!
Ma cijenim ja zgodnog mladca, nije da ne cijenim.
I nije da se ne ću okrenuti za nabildanim mlađahnim dečkićem, ali nije to to.
Eh, ali kad ugledam dobro uščuvanog, prosijedog ili proćelavog (ili obično oboje) četrdeset i kusur godišnjeg gospona, to je već nešto!
Ja priznala!
I nemojte sad mene analizirati, imam ja stručnjaka (sebe) za to, i nemojte mi o nedostatcima moje sklonosti ka starijoj gospodi (znam ih sve!) nego da čujem vaša priznanja!
Prilažem dva macana iz navedene kategorije!
Rrrrrrrrrrrrrr
Možda ih i znate!
Post je objavljen 24.09.2006. u 14:52 sati.