Marketing
Kamion(džije)
Neki dan sam pomislila - ovo će biti naporan tjedan... Već sam u ponedjeljak znala da ću u subotu biti u Stubici na svirci, a u nedjelju u Zagrebu...
Ono što nisam znala, da će iskrsnut još odlazaka iz seoceta gdje sam već lagano pustila korijenje.
U četvrtak me frend pozvao sa sobom na Korčulu.
Prvo su mi kroz glavu proletile riječi jedne drage osobe -
U životu sve trebaš probati, i stvari su najbolje kad se dogode spontano, ponekad trebaš krenut bez razmišljanja. Život je zabava!
Pa, zašto ne? U petak, najkasnije subotu ujutro sam doma.
Plus, nikad se nisam vozila kamionom, a sigurna sam da će mi se svidjet.
Plus, volim se vozikati okolo.
Plus, neće mi škodit da se maknem, da mi guzica vidi puta.
Plus, ionako ću doma crknut od dosade.
I tako ja pristadoh.
I bijaše to zaista zabavnih koliko-već sati. Puno sati.
A vožnja sama po sebi - bogovska. Zaljubila sam se u kamion, jednog dana ću si kupit jedan, tek toliko da ga imam 
no, prvo neki bajk. I bajker uz njega, 'fkors. 
No, vratimo se na temu...
...vožnja kamionom... Što je bogovski u tome?
ha, pa razmislite malo....kao prvo - iznad većine si, mali auti ti mogu samo bježat s puta kad se pojaviš sa zvijeri od kamiona; drugo, što se automatski nadovezuje na prvo i već je napola spomenuto - svi ti se miću s puta; treće... ma super je samo po sebi!
A i Lijepa naša je zaista lijepa. Nikad nisam bila dalje od Šibenika, pa su mi sad oči gotovo ispale iz duplji, pokušavajući primijetiti i zapamtiti svu tu ljepotu. Fotić sam zaboravila, a u glavi je film pri kraju...
Jedan jedini momenat me rastužio - vozeći se po Korčuli, primijetili smo kako uz cestu luta mala izgladnjela mačkica... Mladunče... Opet smo je vidjeli kad smo se vraćali... Srce mi je prepuklo, jadnica, tko zna koliko je dugo tamo, kilometrima nema nigdje nikoga, a ona je tako mršava, sigurno nije odavno jela.
Sad mi je žao što nisam zamolila frenda da stane i da ju uzmem doma.
Ali što ćeš, kasno palim... ruske svijećice, to je...
No, da se zna, jučer sam još sva prštala od oduševljenja, sva sam bila pod dojmovima...
I danas sam.
Na kraju, ispostavilo se da je onaj koji mi je podario tako mudru misao s početka ovog posta bio u pravu. Život je zabava. Treba iz njega iscrpit ono najbolje, prislonit usne o njegove vene i isisat zabavu, upit je.
Spontanost je ono što život čini zabavnim.
A zabava je zapravo čar života.
So, hvala ti, sad kužim o čemu si pričao
I hvala frendu kamiondžiji jer, da nije toliko prokleto zabavan, možda mi se ovaj izlet ne bi toliko usjekao u pamćenje, a definitivno me ne bi bolili mišići od smijanja 
Post je objavljen 24.09.2006. u 12:05 sati.