Bajka kaže da je Saturn planeta koja nas poučava životnim lekcijama. Zovu ga još i Šani. Ali ovo je priča iz stvarnog života, nastavak sjećanja. Kao što naslov kaže bila su tri. Nakon sedmogodišnje borbe, nesigurnosti i straha zbog posla, majka ratnica i breskva, bile su već totalno iscrpljene. Breskva je ostala, nakon profesorskog poziva, sasvim bez posla. I činilo se da više nema izlaza. Ali majka ratnica uvijek je, kao i Saturn učitelj, nalazila izlaz. I krenula.
Svakog je dana u svojoj neopozivoj želji, da se izbori za posao kćeri ratnice, sjedila pred vratima Gradonačelnika. Molila je za posao. On je veliki čovjek, ratnik i pravi Saturn. A breskva se nalazila između njih dvoje. Divila se snazi svoje majke i strahovala da ne povrijedi gradonačelnika. Ali je i ona željela konačno stalan posao, mir u duši i sigurnu budućnost za sebe, svoju majku i svoga sina. I tako su prolazili dani.
Prvih dana bilo je nekako podnošljivo. Ali kad je gradonačelnik shvatio da majka neće odustati, probudio se u njemu bijes. Ipak je on taj koji sebi bira suradnike, a mjesto pravnika je vrlo odgovorno i važno mjesto u Jedinstvenom upravnom odjelu. Nakon nekog vremena pridružili su se u podršci majci i kćeri, prijatelji, pa su počeli vršiti pritisak na gradonačelnika. On se opirao. Vjerovatno je htio nekom drugome pomoći za posao na tom mjestu ili je prosto bio iznenađen hrabrošću majke Saturnice. To samo on zna i nije se o tome nikad razgovaralo.
Onda ga je uhvatio strah da se i drugi građani ne povedu za primjerom upornosti, odlučnosti i inzistiranja na nekom svom pravu. A kako je od prije imao povjerenja u breskvu, ipak odluči primiti je na posao. U njemu se vodila velika borba, dilema i briga.
I tako je breskva, jednoglasnom odlukom Poglavarstva primljena u stalni radni odnos.
Činilo se da je sve sad na svom mjestu, ali Šani, kako kaže legenda nije bio zadovoljan.
Breskva se silno trudila opravdati povjerenje svog šefa. Marljivo je radila, učila, nosila predmete kući, pokušavala pratiti pripreme sjednica Poglavarstva i vijeća, primala sve stranke, pisala dopise i podneske, kontrolirala ugovore, sastavljala nove i sve činila da obavlja svoj posao i ne razočara svog šefa. Vidjela je da je on zadovoljan, a i kolege su joj u tome svesrdno pomagale.
Jutarnje kave su joj bile najdraži trenuci kad se šef šalio, pjevao, pričao viceve i dogodovštine iz svakodnevnog života. Imao je energije za svakoga pozdraviti i podariti mu osmjeh. Bio je nevjerovatno snažan čovjek. Ali svejedno ju je mučilo pitanje, zašto je imao takav otpor da je zaposli. Pa se još više trudila........................
I onda je jednog dana jednostavno pukla. Od obaveza, briga, truda, zahtjeva, stranaka, molbi, ugovora, prigovora, razgovora i ...............................svega.
I onda, kad je breskva ratnica Saturnica prepukla u koštanoj srži, stupio je na scenu Veliki Gradonačelnik. Pozvao je majku ratnicu, naredio kolegi da je službenim autom odvezu liječniku. Breskva se opirala, htjela je i dalje raditi. Vikala je, bunila se, svađala jer je mislila da treba ostati na poslu.
Ali kasnije, kad se posavjetovala s liječnikom, shvatila je da joj je njen šef pomogao i opet, majka po ne znam koji put spasila zdravlje.
I tako kad se tri čvrsta Saturna-borca nađu jedno protiv drugog ili zajedno (kako god vam paše tumačite), nastane rat i izliječenje.







Post je objavljen 24.09.2006. u 08:38 sati.