... sometimes it hurts more than you think ...
Ne mogu ti opisat koliko trnaca je prošlo mojim tijelom kada si me poljubio. Ma sigurno milijun. Cijeli onaj dan je bio... savršen. Znaš li da je on meni toliko značio? Hah... naravno da ne znaš. A znaš li da si me povrijedio? Pa da, naravno da ne znaš.
Boli kada ti netko kaže da zadržiš taj događaj za sebe, kako se frendica ne bi ponašala drugačije prema tebi. A znaš zašto boli? Zato jer se drugi dan stalno motaš oko te frendice. Na mene nisi ni obratio pažnju. Ne sjećam se ni da si me pogledao. A znaš što najviše boli? Boli me činjenica da je igrom slučaja ona taj dan otišla na more s tobom, da bi sigurno bio s njom. Sjebano je to, zar ne? Tebi možda nije, ali ti nisi na mom mjestu. Boli me kad joj napišeš "volim te :)" na kraju poruke, iako je to možda zajebancija. Ali zašto to onda meni ne napišeš?
I ne krivim nju, nimalo. Ti si kriv. I ja sam kriva. Kriva sam što sam si to uopće dopustila. Što sam si dopustila da potonem u tvojim predivnim očima, da se rastopim pod tvojim prstima, da se razlijem zbog tvojih riječi... Sada se osjećam ko zadnje govno. Kao izigrana lutka. Puna rana...tebi nevidljivih, meni bolnih.
Boli... boli to što sam shvatila da je osoba koja mi je jedna od dražih u životu, zapravo potpuno netko drugi. Dobro, ja sam većinom kriva, jer si u mojim očima bio savršen. Ali doslovno savršen. Bez ikakvih mana. A kako li sam glupa bila. Takve osobe ne postoje. Ali to si ti. Tajanstven i nedostižan. A smijao si mi se kad sam rekla da si zapravo vrag. Heh dragi moj, znam i ja čitat ljude. Život me je ipak nečemu naučio. Samo što me nije naučio da se pazim takvih kao što si ti.
A opet... koliko god se ljutila na tebe, koliko god suza ispalaka zbog tebe, koliko te god vrijeđala, sve je to nesvjesno moj obrambeni mehanizam. Ne mogu se ljutit na tebe... drag si mi. Ma šta god da se desi, drag si mi i ništa to ne može promijenit. I ne mogu te zamrzit... jer si mi jako dobar prijatelj. U ovakvoj situaciji bi se trebala ponašati odraslo. Zrelo. Ali ne mogu. Teško je razmišljati racionalno i zrelo kad te srce boli...
Eto...samo da znaš...još uvijek me boli. I povrijedio si me... i to ništa ne može promijenit. Nikakve riječi, postupci...ništa. Ti više nisi ti, a niti ja više nisam ja. Bar ne onakva kakva sam bila. Oprosti.
Post je objavljen 23.09.2006. u 21:10 sati.