Marketing
Čudotvorac: Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme ...
Znate li voziti brdski slalom? Ako znate, navratite na sljemensku cestu. Ne znate li, sljemenska cesta idealno je mjesto za učiti vožnju po brdima. Relativno uska i zavojita cesta pruža pravu priliku za učenje tu vrste vožnje. A za sve one koji su kočnica u prometu svakih par stotina metara nalaze se ugibališta na koja se trebate sklonili i kulturno propustili vozače što nestrpljivo voze iza vas.
Nekad ste na Sljeme mogli i žičarom, no definitivno najbolji oblik rekreacije je tamo ići pješice. Ili kak’ bi zagrepčanci rekli, cipelcugom. Nabrojimo samo nekoliko glavnih pravaca takvog pothvata. Od žičare idete uzbrdo cestom i prije Adolfovca skrenete na brdski put. To je Leustekova staza kojom ste gore, zavisno o kondiciji, za dva tri sata. Pa se nađete kod lugarnice i Činovničke livade. Drugi pravac je uz potok Bliznec, pa na kraju usjeka lijevo uz brdo. Za dva sata ste na Risnjaku ili Puntijarki. Treći pravac vodi od Lagvića pored Kraljičinog zdenca, pa na Grafičar. Alternativa mu je pinklec na rame i pod noge, pa uz Medvedgrad do Risnjaka gdje skrenete prema Grafičaru. A kad ste gore možete proći čitav put od Hunjke, preko Tornja, Činovničke livade, Puntijarke. Uz ove glavne, postoji još niz pomoćnih pravaca i mjesta koje valja obići, no to otkrijte sami. Ovdje su samo naznake glavnih odrednica. Zato pođite na Sljeme i otkrijte ga. Baš k’o što pjesma kaže, na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme.
Planinari su veseljaci. Razlozi zašto se ljudi bave planinarenjem su različiti, ali glavni razlog je druženje. Jer kroz druženje obično se događa svašta. Upecate komada s kojim se krišom, da ne znaju vaši doma, sastajete. I sa stopostotnom sigurnošću prodajete priču kako ste bili samo sa planinarima, jer ... Oni će vas, naravno, pokrivati očekujući od vas za uzvrat istu uslugu. Kad je zatrebaju.
Na Sljeme možete navratiti i ako inkognito želite biti sa ljubavnicom. U Tomislavcu i Snježnoj Kraljici ima soba u kojima možete pristojno prenoćiti avanturu. Uokolo pak postoji i mnoštvo skrovitih kutaka, prekrasnih livada, gdje vilenjak i vila mogu razuzdano plesati svoj ljubavni ples. I ne morate biti romantična duša da se za to odlučite. Samo ... Nemojte izabrati nedjelju, jer onda je gužva, pa bi vas mogao vidjeti netko nepoželjan, prepoznati vas i proširiti glasine koje prije ili kasnije dođu u vaš dom gdje vas ona čeka ona. Sa batinom. Zato nedjeljom navratite na Puntijarku gdje uz roštilj slušate tamburaše. Bez obzira što im je repertoar svake nedjelje gotovo isti jamčim vam da ćete se lijepo zabaviti. A naleti li na vas kakvo zgodno društvance možda upoznate nekog s kim ćete poslije kradom, da ne zna nitko, ponovo otići na Sljeme i na nekoj zelenoj livadi voditi ljubav.
Medo, imaš li jagoda? Nemam zeko! Medo, imaš li jagoda? Nemam zeko! Medo, imaš li jagoda?
Medo se razljuti: „Ako me to još jednom pitaš, zakucat ću te za zid!“
Sutradan. Medo, imaš li čavle? „Nemam zeko.“ medo će.
A zeko: „A jagoda?“
Planinari su veseljaci. Vole pjevati, plesati, piti gemište ili žesticu iz pljoskice te pričati viceve i šaljive zgode i nezgode.
Recimo:
„Kako se razmnožavaju ježevi? Vrlo, vrlo oprezno!“.
Ili:
„Koja je razlika između ježa i ježice? Jež ima jednu bodlju više.“.
No osim dogodovština o životinjama ima tu i šala o ljudima:
„Koja je razlika između žene i države? Državu treba čuvati od neprijatelja, a ženu od prijatelja!“
Ako ste raspoloženi može li još jedan?
„Razgovaraju dvije prijateljice:
'Kažeš li ti uvijek mužu kad doživiš orgazam?'
'Nikako draga moja, on ne voli kad ga zovem na posao!''
Što tjera udane žene da nakon nekoliko godina braka traže zadovoljstva izvan njega? Je li stvar u nedostatku ljubavi, odsustvu uzbuđenja, prisustvu dosade, želji za eksperimentiranjem? Ima od svega toga pomalo. I zato su tajna mjesta na kojima se ljubavnici sastaju skriveni od tuđih pogleda vrlo, vrlo tražena. A njih baš na Sljemenu ima koliko poželite. Kako u prirodi tako i u hotelima. Ukoliko volite konfor hotelske sobe, diskretno osoblje vas s radošću poziva da navratite gore. Tamo će se za vas uvijek naći slobodna soba, a usluga je, vjeruje na riječ, vrlo, vrlo diskretna.
Ukoliko ste ikada bili u prilici vjerojatno znate scenario kako započinje avantura ljubavnika u hotelu. Recepcija je centralno mjesto koje omogućuje da vaš dogovoreni susret ostane tajna. Ukoliko je diskrecija zajamčena recepcioner od vas neće zahtijevati previše informacija. Bečka škola koju je Furbi pohađao oslanjala se na potpunu diskreciju, pa tako Demetra nikada nema problema prikriti svaki trag boravka u sljemenskim hotelima. Recepcioner vrlo diskretno uzima podatke tako da u hotelskim knjigama ostaje zapisano da su u hotelu tog i tog dana prenoćili gospodin i gospođa Furbi.
U svakom boljem hotel u sobu možete naručiti dodatnu uslugu, na primjer doručak, ručak, večeru ili jednostavno piće. Zanima li vas što su gospodin i gospođa Furbi jučer imali na jelovniku, za vas će to tajna ostati neće. Hotelsko osoblje šuti k'o zaliveno, ali će vam je zato priopćiti vaš razbrbljani i omiljeni pisac. Dakle, za večeru su bili teleći medaljoni u umaku od gljiva sa krumpir policama i sezonskom salatom. Uz to konzumirali su zeleni silvanac, izuzetno vino što potiče probavu da na nepcima ostavi nezaboravan okus. Kao aperitiv, prije večere, poslužena je hvarska travarica, mirta.
Desert su preskočili, ali samo onaj dio koji se servira u tanjuru. Umjesto toga tu je dio koji se poslužuje u krevetu. Diskrecija osoblja u Tomislavcu zajamčena je tako da od nikog nećete doznati što su gospodin i gospođa Furbi tamo radili, čak i ako ih pitate, jer ... Osoblje diskretno šuti kao zaliveno. Da su to veče gospodin i gospođa Furbi naručili šampanjac u sobu, to će vam šapnuti vaš razbrbljani omiljeni pisac i perverzno do u detalje opisati što su sa njime radili.
Sjećate li se filmskog hita što kružio je Internetom, a koji reafirmira Severinu i njenu svojedobno posrnulu karijeru? Jeste li okusili šampanjac kog ste prethodno natočili u čašu strasti kojom poslužujete vašeg partnera? Nekad davno, prije dosta godina u jednom predratnom filmskom hitu gotovo iste stvari izvodile su se medom. Danas je u modi šampanjac, a uz što izvrsno idu jagode sa šlagom.
Demetra uživa dok muzičar Furb jezikom po njoj skuplja preostale kapi šampanjca. Silazi i ulazi u njenu mačkicu. Najprije usnama, a zatim jezikom. I dok Demetra stenje od zadovoljstva kog pruža joj užitak pod budnom kontrolom njenih ruku Furbijeva palica se polako, ali sigurno diže. Ljubi ona njegove testise, a kad osjeti da dovoljno je krut zaiska želeći ga u sebi.
„Metni mi ga.“ reče i okrene se na trbuh podignuvši zamamno skladnu guzu prema gore. Demetra kleči na koljenima. Kad ud uđe osjeti Demetra kako joj ugodno probadanje ispunjuje utrobu. Njene oči, izraz njenog lica i nabrekle grudi što sklate se tamo amo baš kao i njena utroba izvan su sebe. Žele još i još i samo još.
„O da, neee, jooooj, svršit ću. “ vrišti dok mlaz njegovog uda ispušta ispire stijenke njenog carstva čula i putenih joj užitaka.
Njemu se sve vrti u glavi, koljena su mu klecaju i na trenutak izgubi sebe. A trenutak taj traje i traje i traje.
Zagrljeni su ležali u sobi i slušali tišinu šumskih ptica čiji proljetni cvrkut dopire kroz otvoren prozor. Demetra mu namigne:
„Znaš zašto muški spolni organ ne može zasnovati radni odnos? Ima glavu,, ali nema mozak. Kao suradnik je krut i ne može raditi osam sati dnevno, a i ono što radi uvijek uprska!“
Na nebu polako pada noć. Automobilom su se spuštali prema gradu. Kristalno vedrom nebu polako navlači zvjezdanu koprenu noći. Kroz krošnje stabala duboko dolje u daljini svijetll grad. Zastanu na parkiralištu, otvore prozore automobila i pričaju uz tihu muziku koja puni tišinu šume. Sve je mirno, pa tako ni ne primijete svijetla automobila koja se polako spuštaju prema njima. Primijete ih tek kad se automobil zaustavi u blizini njihhovog.
„Nismo više sami.“ prozbori Furbi kome se učini da u susjednom automobilu sjedi netko poznat:
„Nije li ono Ida s nekim tipom?“ upita.
„Da,“ reče Demetra „ne vidim tko je muškarac, ali mislim da je za obolje najbolje da se odavde što brže pokupimo dok nas nisu primijetili. Znaš, nitko osim tebe ne zna da sam u Zagrebu.“
„Suglasan sam.“ kratko je komentirao Furbi.
nastavlja se
Post je objavljen 23.09.2006. u 20:44 sati.