...ružno vrijeme, sivo, s povremenim pojavljivanjem zraka Sunca, koje mame osmjeh na lice, ali ga i tako brzo obrišu...
nepregledne kolone automobila koje prolaze ispod mog prozora, prigušena buka...
knjiga obojana krasnim bojama i bilježnica i skripta je tu,
ispred mene svježe grožđe, prekrasni plod jeseni...nezaobilazna kava...
sve je tu, osim mene...
ne lutaju mi misli, mislim samo o jednom - napokon proći...
tada zasja Sunce, ili osjetim neki miris koji me podsjeti na neki trenutak iz prošlosti, davne prošlosti...
nedostaje mi...nešto
...a ne znam što
neka mala, slatka sitnica koja bi me vratila u ravnotežu,
nedostaje mi neki Yang...
samo još treba otkriti koji je to moj yang...
...
...
...
Post je objavljen 23.09.2006. u 18:34 sati.