Marketing
ŽIVOTNE ZAMKE
U vojsci se pričalo da se vojnici dijele na tri vrste: one koje su djevojke ostavile odmah nakon što su otišli na odsluženje vojnog roka, one koje su djevojke ostavile najdalje sedam dana nakon što su otišli i one koji nikada nisu imali djevojku. U stvarnosti je, naizgled paradoksalno, bilo gotovo suprotno. Ne računajući one koji zaista nikada nisu imali djevojku, te one koje su djevojke vjerno sačekale, uz one koje su djevojke ostavljale tijekom vojnog roka bio je i iznenađujuće velik broj onih kojima se to dogodilo u posljednju sedmicu ili dvije, ili čak u posljednjih dva-tri dana, uključujući one koje su djevojke ostavile prvi put kad su se sreli..
Djevojke koje su vjerno odlijevale svim iskušenjima godinu, godinu i pol, da bi se predomislile neposredno prije nego je stigao onaj kojega su čekale, mogle bi se usporediti s maratoncima koji su pretrčali četrdeset i dva kilometra da bi odustali na posljednjih sto metara prije cilja.
Zapravo je to sasvim logično. Dok traje trka sve se snage ulažu u to da se trči. No kad cilj postane izvjesno dosezljiv, više nije pitanje može li se to ili ne, već da li se to i dalje uopće želi. Dapače, nasuprot početka kada se kretalo prepuno snage, entuzijazma, a cilj je izgledao vrijedan svih napora, pri kraju je snaga na izmaku, u skladu s tim je i početno oduševljenje splasnulo, te se uloženi napori možda čine daleko veći od svih dobrobiti koje cilj obećava. O tome bi mogli pričati i svi oni koji su apsolvirali neki fakultet, dali sve osim posljednjeg ispita, a nakon toga nisu nikada diplomirali.
Svi mogu pretrčati prvih sto metara maratonske trke. Rijetki su oni koji pretrče i posljednjih.
Post je objavljen 23.09.2006. u 16:46 sati.