Subota je ... Hajduk igra u Osijeku ...
A ja propustam meni najdraze gostocanje ...
Vani lipo vrime ...
A ja doma u 4 zida ...
Jucer se dobilo na kladionici ...
A mene boli qurac za te pare ... lin sam da bi ih otisa dignit ...
Cemu ovo sve ...
To da idem iz krajnosti u krajnost nije nista novo ...
Al ovaj put sam pritjera ...
Sjeba sam sebe i druge ...
Nepromisljenost, lako cu ... ima u Boga dana ... su me ovaj put kostali ...
Srica mi okrenila ledja ...
Zasluzia sam da se nadjem u sah mat situaciji ...
I da sam ja taj koji gubi ...
Previse sam se zayebava ...
I sad mi se to ka bumerang vratilo ...
I zabolilo me ... i izjeda me ...
A na pitanje ... Zasto?
Nemam odgovor ...
A i preponosan sam da bi prizna ...
Da moj postupak nije bia vrijedan cijene koju sada placam ...
I nece bit bolje ...
Al zato bar ne moze bit gore ...
A price da vrime sve rane lici ... su obicne gluposti ...
Ovo je bi autogol ...
Koji je sve srusia ...
Al i to triba znat ...
Ne moze svak ... ovako zajebat ... i tako lako sve odbacit ...
Postajem neprepoznatljiv ...
I balun postaje tlaka ...
Ni zene vise nisu sta su nekad bile ...
Il su nezanimljive ... il napiturane ... nema sredine ...
Najvise boli ...
Sto mi rodjena mater, moj najveci kriticar ... zadnjih dana stalno govori, sinko najvaznije je zdravlje, cuvaj ga ... za ostalo ces lako ...
Sluti zena ... da se nesto dogadja ...
Ne kritizira, ne ispituje ...
Kuzi da sam u govnima do grla ...
I ovo je samo ispuni ventil ...

Post je objavljen 23.09.2006. u 15:05 sati.