Vrata su se otvorila i u dvoranu je ušla žena duge crvene kose i krupnih zelenih očiju.
''Misliš li da ti je ona nešto u srodstvu?'', upita Leni.
Blijedo sam je pogledala.
''Pa znaš... tvoja majka je potomak Salazara Slytherina'', šapnu mi Leni.
''Kakve to veze ima?'', upitah.
''Pa nema još mnogo njegovih potomaka'', reče mi Leni.
Odmahnula sam rukom i okrenula se prema novoj nastavnici, koja je prišla profesorskom stolu i rukovala se sa Snapeom.
Amanda me pogleda. ''Sliči ti.''
''Ne sliči'', rekoh. ''Ne lupaj gluposti.''
U tom trenutku, Lexy se okrenula prema našem stolu... činilo se kao da nekoga traži... a pogled joj se zaustavio baš na meni. Ne, nisam pognula glavu... I ja sam nju gledala. Bila je veoma lijepa.
Veći dio večeri je pričala sa Snapeom. U jednom trenutku, pelerina joj je spala sa ramena. Ali ona to nije primijetila. Ne bih ni ja, da Amanda nije užasnuto prošaputala:''Maggie... znak na njezinom ramenu...''
Podigla sam pogled. Na ramenu je imala žigosan znak pauka.
''I šta s tim?'', upitala sam punih usta.
''Ona je Paukova sljedbenica!'', prosikta Amanda.
''Šta su Paukovi sljedbenici?'', upitah, trpajući kolač u usta.
''Lujizine pristaše'', šapnula je Amanda.
Kad je to rekla, ja sam se zagrcnula i ispljunula polusažvakan kolač Anni na pelerinu.
''Kvragu, Maggie!'', viknu Anna.
Lexy je pogledala mene i Amandu, a zatim je brzo popravila pelerinu. Mislim da je skužila da je otkrivena...
Te večeri, u spavaonici, rekle smo ostalima što smo primijetili na Lexyinom ramenu
''Ali jeste li sto posto sigurne?'', upitala je Hermiona.
''Naravno'', reče Amanda. ''Ona je Paukova sljedbenica.''
''To nije dobro'', zaključi Harry.
''Znam'', reče Amanda. ''Lujiza hoće da me ubije.''
''Ali Am, sjećaš se šta je Voldemort rekao kad...'', počela sam.
Amanda mi je dlanom začepila usta.
''Ona bunca'', reče Amanda sa usiljenim smiješkom na licu. ''Priča gluposti. Zar ne, Maggie?''
''Bolje da im kažemo, Am'', rekoh.
I rekle smo im. Rekle smo im kako smo spasile Lujizu i Voldemorta od Andreine... i sve ono što su nam njih dvoje ispričali. Ma znate... da je Andreina ovladala crnom magijom i ostalo...
Suttradan, prvi sat smo imali napitke. Pacoliki je ušao u učionicu, zagladio svoju odvratnu masnu kosu i rekao:''Gospođice Margaret Ann... idite u kabinet profesorice Slytherin.''
Šta ona sad hoće od mene?
Amanda prošaputa:''Šta si uradila?''
''Ne znam'', rekoh.
''Znate li gdje je kabinet gospođice Lexy?'', upita Pacoliki.
''Pronaći ću ga'', rekoh.
''Ne budi tako zabrinuta'', reče Amanda.''Valjda ne možeš upasti u tako velike nevolje... bar ne prvog dana škole.''
Svi su prasnuli u smijeh. Pa čak i Pacoliki.
''Željeli ste da me vidite?'', upitala sam je kad sam napokon našla kabinet.
''Tako je'', reče Lexy. ''Moram razgovarati s tobom.''
Zavalila sam se u stolicu. ''Bolje požurite. Pacoliki je rekao da...''
''Vas ste dvije bliske prijateljice, zar ne?'', upita Lexy, ignorišući moju upadicu.
''Koje dvije?'', upitah. ''Ženo, govori malo razumnije!''
''Mislila sam na tebe i Amandu.''
''Da. Amanda i ja smo najbolje prijateljice.''
''Baš kao što smo bile Lujiza i ja'', reče Lexy.
Aha... ovo objašnjava znak na njezinom ramenu!
''Molim?'', upitah, glumeći iznenađenje.
''Lujiza i ja smo oduvijek bile najbolje prijateljice'', započela je Lexy. ''A to smo još uvijek. Između nas dvije postoji neka posebna veza... a neke veze nikad ne pucaju. Ti i Amanda ste pravi dokaz za to.''
''Ne kužim'', rekoh. ''Shvaćam da je Amanda Lujizina kći... ali kakve ja veze imam s tim?''
''Ja sam tvoja tetka, Maggie'', reče Lexy.
''Šta si ti?''
''Tvoja tetka. Ja sam Andreinina mlađa sestra'', objasnila mi je ona.
Sad imam i tetku. Pa, to i nije tako loše... lakše ću proći test iz Obrane od mračnih sila.
Nekoliko sati kasnije, dok sam se zajedno sa Leni i Amandom vraćala u spavaonicu, ugledala sam Draca na hodniku.
''Hej, Draco!''
Okrenuo se i pogledao me. Zatim je krenuo prema meni.
''Pa dobro, gdje si ti?'', upita on. ''Tražim te cijeli dan.''
''Nećeš mi vjerovati šta sam danas saznala! Znaš ovu novu nastavnicu?''
''Misliš Lexy? Vidi se da je veoma moćna vještica'', reče Draco.
''E pa ona je moja tetka!'', ponosno sam rekla.
''Ideš!!!'', viknuo je Draco zaboravljajući na trenutak da je oko nas mnogo drugih učenika.
''Jesi li znao da je ona Paukova sljedbenica?!
Za razliku od Draca, meni ni najmanje nije smetalo što nas slušaju svi u krugu od deset metara.
''Molim?'', upita Draco. ''Nisam te dobro čuo.''
''Ona je PAUKOVA SLJEDBENICA!'', viknula sam najglasnije što sam mogla.
E, tad sam bila sasvim sigurna da nas svi slušaju.
''Tiše govori, Maggie!'', reče Draco. ''Želiš li da te netko čuje?''
''Svi su me čuli'', rekoh hladno.
Draco me je zgrabio za ruku i izvukao napolje.
''Zašto si me ovdje doveo?'', upitah, gledajući oko sebe.
''Moram ti nešto reći. Gospodar je poslao poruku preko moga oca...''
Nastavit će se...
Post je objavljen 23.09.2006. u 13:23 sati.