Tiho, gotovo pa na vršcima prstiju, Jesen se došuljala u moje malo selo... Nakon nekoliko kišnih i oblačnih dana, pojavila se u svom najljepšem ruhu i u punom sjaju... Prvi dan jeseni...
Veo magle s male riječice u blizini sve češće obavija polja i livade mog doma... No, sad to nije ona debela i tmurna, teška magluština, nego fino, svileno tkanje, nježno i krhko, nestalo s prvim zrakama sunca... Sad je vedar, sunčan dan, nebo je kristalno jasno... No koraci Jeseni osjećaju se posvuda... Prolazila je ovog jutra ovim putem i pozlatila sve što je taknula... Zlaćani kukuruzi i prvo žuto lišće na drveću u šumarcima i na voćkama... Jabuke se rumene... I ruže se kite najljepšim bojama... Grožđe je slatko, gotovo opojno... Stigla je rana jesen...
Stojim na terasi ovog jutra i upijam sve to... Boje, šare... Svježinu prvog jesenjeg jutra... I mirise razmočenog otpalog lišća... Sve miriše na Jesen...
Jesen... Mnogi uopće ne uočavaju da je došla... U gradu ta razlika gotovo da i nije primjetna... Osim što je hladnije... Samo kad prošetam gradskim parkom vidim njezinu prisutnost... No ovdje na selu... Ovdje se može osjetiti, skoro pa taknuti...
Znam da mnogi jesen povezuju s tmurnim danima i kišom, nebeskim suzama... Ovo je za mene jesen... Ovo raskošno, prekrasno, šareno doba... Znam da će kiše s vremenom izbrisati sve ove šare... Da će sve to izblijediti... No, i kišnu Jesen volim... Lokve na ulici, kapljice kiše i kišobrane koji cvjetaju na ulicama... Smirujuću pjesmu kiše... Šum vjetra kroz krošnje... U svemu ima nešto lijepo... Čemu se onda žaliti kad postoji tolika ljepota u svemu što nas okružuje??? Lakše je vidjeti ono ružno, lakše je žaliti se na plačljivo vrijeme i hladnoću... Lakše je ne vidjeti... Ne osjetiti... I ne požaliti jer nikad nemamo vremena za uživanje u tim prekrasnim stvarima... Ovaj svijet je žurba... I rijetki staju i usporavaju samo zato da bi otvorili oči i ugledali nešto predivno... Jer, kad bi stali, to bi ih začaralo... I nikad više ne bi bili isti... Nikad više ne bi uspjeli zatvoriti srce pred pravom ljepotom... I nikad više ne bi mogli smatrati betonsko sivilo lijepim...
Jesen je ovog jutra prošla mojim malim selom... Sve što je taknula, pozlatila je... A ja slijedim njezine korake i tragove... Slijedim korake jeseni...
Post je objavljen 23.09.2006. u 11:30 sati.