Čini se da nisam puno govorio o životu poslje smrti.To je tema o kojoj bih mogao pričati dugo zbog raznih vjerovanja i još različitijih kultura.Ja ne vjerujem u život poslje smrti.No nema čovjeka kojeg to ne bi fasciniralo.Inače prije nekoliko mjeseci sam napisao idealan raj ili da ne preciziram napisao sam život prije i život poslje na sličan način no uz drugčiji ugođaj.Mislim da će vam se svidjeti ili vas barem nasmijati.Nije nešto posebna pjesma no meni je prirasla srcu.Pozdravljam puno Mimu te blogere Kairu,Antibloggera,Crnorizlu,Niniane,Kreša i ostale legende.
1.
Hladna postelja
Ustajem se polako
U poznatom okruženju
I opet opalim gavom od policu
Izlazim iz sobe
I krećem u Wc
Moj odraz u ogledalu
Neobrijano lice i brada
I opet se brijem
Iako znam da sutra
Kreće sve ispoćetka
Odlažem žilet na umivaonik

A vani hladnoća
Crno-bijeli svijet
A ljudi trče po kiši
Ne obaziru se na okolinu
A ja plačem
Ne zato što sam usamljen
Nego plačem zbog onoga
U što se ovaj svijet pretvorio
Vraćam se doma
Ležim u krevetu
Gasim svjetlo
Uzimam nož

2.
Topla postelja
Brzo se ustajem
I čekam da opalim glavom
Ali strop je previsok
Gdje sam ja to
Sa zidova stare slike
A u zraku miris raspadanja
Prastarog drveta
Spuštam se u WC
Gledam u raspuklo staklo
Brada je ogromna
Nema više smisla brijati

Izlazim vani
A noga gazi na travu
Mokru travu od ljetne kiše
Oko mene starinske kuće
Poredane jedna do druge
Zarasle u zeleni
Obasjane narančastim sunce
I ja se smijem
Ne zato što sam usamljen
Nego zato što sam ovdje
Zašto što sam ovdje sa njom
Ona izlazi iz svoje kuće

Okrenem glavu lijevo
A ona u svojoj ljetnjoj haljini
Gleda me puna milosti i ljubavi
Nasmiješi mi se i donese kavu
Pogledam zglobove na rukama
Ožiljci od noža
I sjetim se svoga
Prijašnjeg života
I znam da mrtav sam
Ali boli me kurac
Jer barem nisam sam
Sad smo ja i Ona sami na svijetu

Post je objavljen 22.09.2006. u 22:59 sati.