...i što ju je manje volio,
to je intenzivnije osjećala miris njegovog parfema......
i to joj je bolnija bila udaljenost koja je stajala pored nje.....
a željela je promjeniti....
sebe...
njega...
život...
prošlost....
sve...
samo što je osjetila slabost....
...ne može sama...
a nikog nema....
da je drži....
tako dugo dok ne nauči letjeti....
krilima vječnosti...
i odleprša s vjetrom...
ne osvrćući se unatrag...
ostavljajući one koji lažno vole...
slijedeći svoje snove....
....da....ona želi krila....s mirisom tvog parfema...
....bijela krila kojima će uspjeti lebdjeti iznad svoje boli....
...pernata krila u koja ćeš staviti svoju ljubav...
i ona će je nositi sa sobom...
......zauvijek.....
Post je objavljen 22.09.2006. u 23:01 sati.