Džuka (poznatiji kao Goran Su) dobio je, namjerno ili slučajno, čuveni "comp box", tj. DC-evu kutiju u kojoj vjerni suradnici dobijaju cijelu mjesečnu produkciju te kuće. Bob i Tonči su uzeli ponešto na čitanje, a onda sam naišao ja i uzeo deset kila toga kako bih se informirao i, usput, vama priqazao (u nastavcima). Stripovi s kaverdejtom listopada, dakle - ajmo!
A MAN CALLED KEV #2 - Od prvih petnaestak pročitanih sveski iz paketa, ova je daleko najbolja, najpristupačnija i najzabavnija. A opet, to je Garth Ennis na autopilotu i Kev je samo malo šonjaviji Hitman. Carlos Ezquerra na crtežu je stari rutiner, kojemu se počinje vidjeti da je star. Okej ako naletite, preživjet ćete i ako ne naletite. No, ako je to najbolje ...
BATTLER BRITTON #2 - Opet Ennis, ali slabiji. Njegove drage ratne teme (dobar moment o pismima kući), ali previše slenga i premalo simpatičnih likova. Colin Wilson (radio nekad Blueberrya) je, međutim, grozan. Sve ulickano i na prvi pogled dobro, ali katastrofalno ispričano - teško se slijedi i ljude i avione. A ja volim avione. Uzeti samo ako volite avione više od mene.
SHADOWPACT #3 - Sam Goran Su je trebao prije par godina crtati raniju verziju ove supergrupe DC-evih okultnih likova. Tada je to trebao biti Vertigo, sada je DC proper i strip funkcionira na tom bazičnom superherojskom nivou. Willingham ima dva-tri dobra scenaristička momenta, dok Cory Walker (ex-Nepobedivi) radi solidno iako se previše fiksa Mignolom. Sjedi, dva.
MARTIAN MANHUNTER #1 - Prva strana je bila okej, a od druge nadalje je papazjanija zanimljiva samo zagriženicima DC-universea. Ono, ako ni prvi svezak mini-serije nije ni za što, s ostalima se ne valja ni truditi. Crtano je isto vrlo loše. Preskočiti.
CREEPER #1 - Još jedna nova (olfa) serija, ali bolja. Steve Niles kompletno ripa origin Wein/Wrigtsonova Swamp Thinga, s tek kozmetičkim promjenama, ali barem priča ima glavu i rep. Crtano podnošljivo, prolazi.