Ubilo me sinoć što si mi rekao. Dobro si znao što osjećam prema tebe. I ja sam dobro znala da smo oboje slobodni i da možemo što hoćemo, da smo samo prijatelji. Ali sam se nadala. Oboje smo brojali dane do tog mog dolaska u Zagreb, samo smo za to živjeli. A onda si mi ti sinoć ispričao nešto ovako…
«Došao sam na večeru, iza mene je bila visoka cura crne duge kose. Uzeo sam hranu i otišao platiti, a ona je bila tamo. Sjeo sam u drugu prostoriju, došla je za mnom i sjela nasuprot mene, tako da me stalno gledala. Bio sam nervozan. Srce mi je lupalo, dlanovi su mi se znojili. Gledao sam ju neko vrijeme, ali nisam više mogao izdržati, skrenuo sam pogled. Htio sam otići do nje, sjesti uz nju, ali je tada došao moj prijatelj do mene. Zaljubio sam se. To je tako lijep osjećaj. Želim ju ponovo vidjeti, samo na nju mislim. Sutra ću ju čekati, možda opet dođe, zapravo sam uvjeren da će doći radi mene, jer sam osjetio da se i ja njoj sviđam.»
Tako je nekako išla priča. Cijelu noć sam plakala. Jutros sam se digla s podočnjacima. Nisam imala volje šminkati se. Nisam imala volje ići na posao, a pogotovo ne na vožnju. Kada me prijateljica s kojom radim ugledala pitala je što se meni dogodilo da tako izgledam. Željela sam vrištati, željela sam joj sve ispričati, ali opet, nisam željela o tome razgovarati.
Srećom, ljudi na poslu su stvarno super, uspjeli su me oraspoložiti. Hvala vam, Pevecovi ljudi.
Danas je poslao poruku. Objašnjenje, iako sam ga sinoć tražila da me ostavi na miru par dana dok se ne smirim. Ovako nekako je zvučalo objašnjenje…
«Sad sam saznao da je ona cura od jučer strankinja, neka španjolka ili iz latinske Amerike. Došla je na onu razmjenu studenata. Još će dva tjedna biti u Hrvatskoj tak da mi se ne isplati poduzimati išta i odustajem. Možda će to biti pogreška, a možda i ne! Onaj osjećaj od jučer ću pamtiti cijeli život, to se ne može zaboraviti. Nadam se da ću to opet doživjeti s nekom domaćom curom (možda i s tobom, tko zna?). Možda je ona isto osjećala, ali možda me tako
gledala jer želi avanturu na što nikako ne bih pristao jer nisam taj tip osobe. Znam da sam te povrijedio kada sam ti to rekao, ali bolje je tako nego da sam ti to tajio. Ona je otišla iz mojeg života i opet sam na starom. Možda je tako i najbolje i sve više oćekujem tvoj dolazak u Zagreb. Nemoj plakati!”
Na starom si…e pa ništa više nije na starom. Sama sam sebi zabranila da se vežem za nekoga. Opet sam to učinila s tobom. I opet sam bila povrijeđena. Sinoć me to potaklo na razmišljanje. Moram se malo udaljiti od tebe. I više nikada neće ništa biti na starom. Na starom je samo zato što znaš da nemaš šanse kod nje, ali da imaš mene bi odjebao.
Jednom će valjda i meni svanuti sretno jutro. Jednom ću valjda i ja zaspati bez suza.
Ja više nisam ja, ja sam samo dio svoje sjene
I ne znam kuda da krenem, jer nitko se ne sjeća mene
Nekad sam bila sretna, voljela sam sunce, nebo i kiše
A danas sam beznačajan čovjek, koji sve tiše i tiše diše
Nikoga nema kraj mene da me utješi bar malo
Jer nikoga nije briga i nikome nije stalo
I nestat ću tiho, sama, iza mene ostati ništa neće
I kao da ni živjela nisam, jer bila sam
ČOVJEK BEZ SREĆE
Post je objavljen 22.09.2006. u 21:22 sati.