Da ima ljubavi,lakše sve bilo bi...
da to je ono kad smo sami duže vrijeme i kada nam nedostaje netko kraj nas...no iskreno,ja sad nisam sama,i imam sve što uopće mogu poželit gledano sa svih strana...ali jedno nemam...malo je teško pisat ovo na blogu za koji većina mojih poznanika zna,ali ne dira me..nemam osjećaje prema osobi koja se silno trudi oko mene..bar ne one veće...drag mi je i odgovara mi u potpunosti kao osoba..i pokušavam ići razumom i ići dalje jer mislim da bi uz tu osobu napokon preko nekih osjećaja mogla prijeć..ali ipak...ti osjećaji su kovani lancima za jednu osobu...i ne mogu ih drugome pokloniti...koiko će mi vremena trebati da ih oslobodim..ne znam..ali nadam se što prije...jer iako mi je još uvijek sve na svijetu,želim imati s njim naljepše prijateljstvo koje je ikada postojalo,jer je to jedino što nažalost i možemo imati...sada većina mojih poznanika misli,pa kako sam onda otišla dalje ako mi stvarno toliko znači? E pa pješke pa polako...u biti još nisam bila niti spremna a druga prilika me samo ošamarila preko pola lica..i ja sam je prihvatila jer očekujem i nadam se da ću uz nju lakše ić dalje..a sad,tko zna...trenutno sam užasno zbunjena,jer imam sve ali mi jedna jedina osoba fali kraj mene,ali u jednom drugom smislu...on je tu uz mene ali ne kako bih ja htjela...a način na koji želim da bude uz mene je bolan i ne mogu ga više trpjeti..zato nadam se da će sada svi napokon shvatiti da je ova prilika koja mi se trenutno pruža jedini način da pređem preko prošlosti i idem dalje...tnx na comm..pusa
Post je objavljen 22.09.2006. u 20:33 sati.