I tako mi ona neki dan u prepunom bircu, baš kad je bend svirao "Sumer Time", kaže da mora sa mnom ozbiljno razgovarati. Da je to izrekla s najvećim osmijehom, ne bi dobro zvučalo. A nije se čak ni pokušala nasmijati.
Okrenem se prema njoj i pogledam je u oči. Čekam.
"Želiš li da razgovaramo sada i ovdje ili da pričekamo neki povoljniji trenutak?"
"Reci sada. Mislim da neću moći čekati..."
Da, čuli smo se nakon tog razgovora. I da, još smo prijatelji. I naravno da mrzim prijatelje.
Post je objavljen 22.09.2006. u 20:44 sati.