
Jedna arapska legenda priča o ocu i njegova tri sina. Otac umre i ostavi svojim sinovima 17 deva i oporuku, u kojoj je točno odredio kako moraju podijeliti nasljeđene deve. Najstariji sin dobiva polovinu, drugi sin trećinu a najmlađi devetinu. 17 deva, polovina ne ide, trećina ne ide, devetina isto ne ide. 17 se ne može podijeliti niti kroz tri niti kroz devet. Zbog toga su se braća čim su sahranili oca, grdno posvađala. Uto naiđe na devi jedan stranac. Čuo je žestoku svađu i njen razlog. Malo se zamislio pa uz ovih 17 deva stavi i svoju. Sada ih je 18 pa se lako može podijeliti. Najstariji dobiva polovinu, dakle devet deva, srednji trećinu, dakle šest deva, a najmlađi devetinu, dakle dvije deve. Nakon što su ovako podijelili deve otkrili su: dvet i šest i dva je 17, dakle 17 deva. Devu, koju je ovaj stranac, priključio njiohovim, ostaje njegovo vlasništvo. Tako je stranac uložio svoju imovinu, time riješio problem i opet zadržao svoju devu.
Često je puta nužno da se damo. "uložimo" kao prijatelj kako bi razriješili neki teški problem. I na kraju nam se ništa ne dogodi. Dajemo cijeloga sebe i ostajemo čitavi . Posebno je važno kada nekoga želimo savjetovati, paziti na blizinu ali i na spremnost za distanciju. Time što dajemo sebe nas ne nestaje. Ljudima smijemo savjetovati i pomoći im, ali ih nesmijemo vezati na nas. Unatoč sveg uloga naše ljubavi ostajemo slobodni, da bi se mogli dati i drugima.
Post je objavljen 27.09.2006. u 00:15 sati.