Juce popodne je moja prijateljica sjela u avion i otputovala u Hrvatsku,Zagreb, na sahranu svom ocu.Nije ga vidila osam godina,nije uspjela ni djecu da mu pokaze, a taman je ovo ljeto planirala da idu svi zajedno.Na zalost zivot je drugacije htio.Eto sto je ziveti tako daleko od svojih.U cetrnaest godina ovo joj je drugi puta da ide kuci.Prvi puta kada joj je mama
umrla,drugi puta sada kada joj je tata umro.
Vec mi fali moja starka, kako se zovemo.Svaki dan se cujemo makar po dva puta preko telefona.Sa njom se mogu ispricati bez ustezanja o svemu sto me pati.Problemi su nam uglavnom isti, i ona ima dvoje malene djecice, tako da prave
slicne nestasluke.
Zao mi je da je morala ici tim povodom kuci,njenom tati zelim da nadje spokoj dusi,neka mu je laka hrvatska gruda.
Post je objavljen 22.09.2006. u 14:42 sati.