Kako neobično.
Nakon toliko pripreme i spremanja bilo je i prošlo je.
Što ću sad? O čemu ću razmišljati i čemu ću se veseliti i o čemu pričati i hihotati se čemu?
Slušam Letu štuke. Jučer sam slušala Stonese ("you make a grown man cry").
Pisati pisati. Kome?
Zaljubljena ne kao zaljubljena zaljubljena nego kao zaljubljena očarana.
Nadam se da si bolje.
Bello impossibile. Trebala sam i to uzet. I Oh my god isto.
Imam previše posla a ne mogu početi ništa a i ne znam kako da počnem. Tako da samo skačem na net svakih 20 minuta i čekam mejl.
I sad neće više biti mejlova od drage grupe ni ništa :(
Plakati od sreće. Dodir tebe.
Honey.
Meni tako treba neka polustalna aktivnost&zanimacija. Popizdiću. Ponekad. A koja?
Ove Letu štuke su ful depresivne. Tj. sjetne.
Pisati pisati. Što? Kako?
A znam da sam nekad mogla, pa makar i bezveze.
Kažeš kad imaš inspiraciju smišljaš a pišeš poslije. Ja zaboravim. Tako sam zaboravila prošli tjedan što sam zapravo htjela a činilo mi se tada baš fora.
Možda bih trebala prestati uništavati mozak (šuti mozak ubošćute).
Ajmo negdje, ajmo nešto... Hajde da menjamo planetu...
mir kad legnem
namjestim jastuk
nasmiješim se u mraku i spavam sretna
spavam spokojna
budim se s pjesmom u glavi
i volim te cijeli dan
Ponekad više nego što to uopće mogu.
Ja sam zapravo vrlo sretna na neki način. Zapravo vrlo sretna.
Post je objavljen 22.09.2006. u 14:14 sati.