Vaša djeca nisu vaša djeca,
ona su sinovi i kćeri čežnje života za sobom samim,
ona dolaze kroz vas ali ne od vas.
I premda su s vama,
ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju vlastite misli.
Možete okučiti njihova tijela ali ne i njihove duše,
jer njihove duše borave u kući od sutra koju vi ne možete posjetiti čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni,
ali ne tražite od njih da budu poput vas,
jer život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Halil Đubran
Post je objavljen 22.09.2006. u 12:03 sati.