Iz dana u dan u kladionice ulazi sve više ljudi u želji za brzom zaradom. Živi se u iluziji da će poznavanje sporta donijeti toliko potreban novac i čak se cijele plaće ostavljaju tamo. Klađenje je ovisnost poput bilo koje druge i onaj koji je zaražen tim virusom biti će tamo svaki dan. Dobije se tu i tamo koja svota, ne kažem ja, ali opet kako su kladionice poduzeća kojima je cilj profit zapravo svi koeficijenti i cijeli ustroj je namijenjen da izvuku zadnju kunu iz džepa.
Ne govorim sada o ljudima koji povremeno uđu u kladionicu i izgube deset ili dvadeset kuna. Mnogo puta su ulozi daleko veći i meni je nevjerojatno koliko ljudi sebe uvjeravaju da su na dobitku.
Kuže, dokazani kockar je opet uhvaćen u klađenju. Čovjek je morao vraćati velike dugove zbog kockanja sada opet ponavlja isti obrazac stavljajući svoju karijeru na bubanj.
I sama ponekad odigram loto, ali nikad nisam dobila više od 100 kuna. Zadnji put sam ga odigrala pred par mjeseci jer sam imala četiri kune viška u novčaniku pa sam mislila možda se zalomi. Naravno ništa se nije zalomilo. I ja sam naravno odustala od lota na duže vrijeme. Istina kad sedmica prijeđe pet milijuna i ja odigram u tajnoj nadi da će me pomilovati fortuna.
Do novaca sam osobno do sada dolazila vlastitim radom. Radim više ili manje od petnaeste i vidjela sam ako se pošteno radi da se može i zaraditi, no nikakve velike cifre ne stižu preko noći.
Polako, ali sigurno i iz dana u dan čovjek se mora boriti za egzistenciju, a nagrada dolazi prije ili kasnije.
Zadnji je dan inače u tjednu, sunce i veselim se poslu koji ću danas odraditi. Jer se nakon istoga realno mogu nadati kojoj kuni. A kuna po kuna....
Post je objavljen 22.09.2006. u 10:48 sati.