Došlo je vrijeme da moj blog i ja podijelimo radost cijele jedne godine druženja s Vama.
Pred godinu dana osvanuo je prvi post na mom blogu i bila sam tada neizmjerno sretna.
Danas sam još sretnija jer sam ovim putem susrela sve VAS, divne ljude i u trenucima kada je možda bilo mi teško ili kada jednostavno nije bio moj dan u Vama sam našla podršku i prisutnost.
Kroz Vaše pisanje i iznošenje situacija iz Vaših života, neki moji problemi su se umanjivali ili nestajali jer sam uvidjela koliko su sitni u odnosu na neke s kojima se Vi svakodnevno susrećete.
Par sam puta htjela odustati od pisanja, pa nisam imala volje, pa mi se nije dalo sjesti za računalo, ali kada sam opet otvorila svoj mali zeleni blog, shvatila sam ne mogu i da ne želim prekinuti komunikaciju s Vama.
Nema ovdje puno mojih misli i riječi...i vjerujte mi, bolje je....jer često znaju biti čudne, nesređene, pa čak i teške. Izabrala sam stoga da se moj blog temelji na riječima drugih, mudrijih ljudi koji su i prije meni imali što reći.
Ali, željela sam samo jedno, da moj blog bude miran, tih, nenametljiv i da svakako nosi predznak + ( plus )...i nadam se da sam, barem dijelom, u tome uspjela.
Puno pozdrava svima... i moja mala želja uz ovu prvu godinu je da se još duuuuugo družimo.