na današnji dan prije šest godina... Prateći auto mladenaca, malena povorka skupljena od samo najuže familije i kumova krenula je prema crkvi za koju nitko osim mladenaca nije točno znao koja je...
Mladenka je imala bordo haljinu koju je sašila kumina mama, on sivo odijelo, crnu košulju i kravatu od istog materijala kao njezina haljina. Buket u njezinoj ruci i španjolska punđica bile su od tamnocrvenih i srebrnih ruža. U tom stilu je bilo i cvijeće na stolu jednog ribljeg restorana, etikete na vlastitom vinu, kao i pozivnice koje su mladenci sami napravili. Fotografije je radila prijateljica od kume, fotoreporterka po struci koja je zabunom dobila kuvertu namjenjenu za orguljaša, a u kojoj je bilo simboličnih sto kuna. Buket je radila prijateljica-cvjećarka i nije nas odrala sa forama svadbeni buket. Video snimku je radio kum čija kamera je krepala, pa snimku mladenci za sada još nisu vidjeli, ali žive u nadi...
Glazbu su trebali odraditi Kraljevi ulice koji su taj vikend već imali gažu, pa je on nasnimio glazbu za čitavu večer koju i sada imaju kao uspomenu.
Govor je održao mladenkin otac koja se i danas rasplače kada se sjeti koliko je ljubavi i mudrosti bilo utkano u njemu...jer je osim sreće i veselja, ukazao i na teškoće koje dolaze s brakom, ali koje treba mudro sa ljubavlju i strpljenjem nadvladati kako bi se sačuvalo ono najvrijednije u našem savezu.
Crkveno vjenčanje je vodio prijatelj-svećenik kojem je to bilo prvo vjenčanje, pa se malo zbunio sa papirima i nekim čitanjima, ali je zato imao lijepu propovjed koju je osmislio baš za njih poznavajući ih od prije i kroz nekoliko susreta i razgovora kao priprema za brak.
Jer sve je trebalo prilagodoti sklapanju braka vjernice i krštenog, ali praktičnog ateiste...koji nije želio obaviti ostale crkvene sakramente samo zbog forme, već je pristao na crkveno vjenčanje s time da ostavlja mogućnost da jednoga dana pristupi Crkvi kao punopravni član kada iskreno osjeti potrebu ili preobraćenje. (Inače, brak između vjernika i nevjernika u katoličkoj Crkvi je moguć po Kanonskom zakonu, ali ga ljudi uglavnom ne prakticiraju, jer svećenici tu opciju ne nude, a mladenci radije odvaljuju sakramente iako im to mnogo puta predstavlja samo napor).
Njoj se svidjela njegova dosljednost, njemu njezina fleksibilnost i otvorenost...
Danas odlaze u Crkvu s djevojčicom, plodom njihove ljubavi, nekada ju on lovi po crkvi, a ona pokušava slušati, nekada je on s njom pred crkvom, nekada su njih dvije same, a on kuha ručak...
Sve u svemu, nije lako pomiriti uvijek razlike, ali se trude, bore, raspravljaju i vole...
Jer oboje teško pristaju na formalnosti, tvrdoglavi su i kao nagradu su dobili i takvo dijete.
Poželite im sreću, jer nije lako biti totalno drukčiji od drugih...
Post je objavljen 22.09.2006. u 08:30 sati.