U Primorskoj sam .Kod Kinoteke.Gledam u zgradu najbolje frendice iz osnovne škole,koju ne vidjeh desetljeće.Ruševina je,a u njoj gigantski slon.Trenutak mi treba i shvaćam..gigantski slonovi ruše Zagreb.Sklanjamo se u podrum crkve,kao za vrijeme uzbuna,samo je podrum ogroman prostor za tisuće.Vani je kraj.Dolje nas je mnogo a opet malo.Sretni jer smo preživjeli strepimo.Glavni organizator je velečasni sa vjeronauka,vječni optimista.Nekako se opet nađem vani.Sve je sravljeno.Tek sada nastupaju neke kopnene nemani.Nitko neće ostati.
Post je objavljen 22.09.2006. u 02:23 sati.