Marketing
Kuća (1975.)
Kuća
drama, 1975., boja
produkcija: JADRAN FILM, CROATIA FILM
redatelj: Bogdan Žižić
uloge:
Fabijan Šovagović .... Branko
Jagoda Kaloper .... Seka
Rade Marković .... Saša
Ana Karić .... Tereza
Franjo Majetić .... majstor Franc
Marija Kohn .... Sekina mama
Krešo Zidarić .... Žarko
Smiljka Bencet .... Mara
Edo Peročević .... Vlado
Vjera Žagar-Nardelli .... sekretarica
Otokar Levaj .... Maks..komercijalni
Zvonimir Jurić .... Bracek..tenicki
Mladen Crnobrnja
Relja Bašić .... arhitekt
Tatjana Verdonik-Savić
Laci Cigoj
Vladimir Leib .... sef hotela
Vlado Bačić
Miodrag Krivokapić .... pijanac
Nada Abrus
Željko Mavrović .... konobar
Zoran Pokupec
Darko Srića
Tomislav Stojković
Ana Marija Šutej
Željko Vukmirica
Mladen Vasari .... Ači
Vera Zima
Mato Ergović .... Marko
scenarij: Bogdan Žižić, Željko Senečić
kamera: Tomislav Pinter
montaža: Radojka Tanhofer
glazba: Tomislav Simović
scenograrfija: Željko Senečić
kostimografija: Vjera Ivanković
Junakinja Seka (Jagoda Kaloper), u koju će se zaljubljuje stariji muškarac Branko i ubrzo s njom sklapa brak (Fabijan Šovagović), ne pamti svoga oca; njega su poslijeratne (partizanske) vlasti lažno optužile i egzekutirale izbacivši mu iz kuće – građanski velebne vile, ženu i dijete. Od šoka, majka je zauvijek zanijemila (Marija Kohn), a ponešto anarhoidna Seka u svom Branku (zove ga tatek, premda bi ga zbog razlike u godinama i izgledu mogla zvati i dedek) - inače uglednom direktoru moćnog kombinata koji posluje s jakim stranim firmama, vidi osobu koja bi obitelji mogla vratiti kuću. Zbog te će se kuće u otmjenom sjevernom dijelu Zagreba idealist i poštenjačina Branko i sam utopiti u korupcionaški kriminal, svojstven aberiranom duhu vremena. Šezdesetih i sedamdesetih u Yu-filmu junakinje su bile pogubne po svoje muške partnere; Seka je u Kući tek indirektno fatalna po tateka. Najučestalija dramaturška formula hrvatskog filma iz tog vremena, repetitivnost i rondizam, naposljetku Kući nameće još jednog tragičnog «nijemka» - protagonista Branka.
Negativ: gubitak boje, mehanička oštećenja, oštećenja na emulziji.
Izrađene: nulta kopija; dubl pozitiv
BOGDAN ŽIŽIĆ, filmski redatelj i scenarist
Rodio se u Solinu 1934. Diplomirao pravo; radio kao dramaturg u «Zagreb filmu», poslije postao direktor te producentske kuće. Počevši od 1964. režira dokumentarne filmove; nakon svjedočanstva o velikoj poplavi u Zagrebu, slijede brojni dokumentarci okićeni nagradama na mnogim festivalima: Pohvala ruci (1968), Otkopčati dugme (1968), S onu stranu mora (1968), Ivana (1981), Emanuel Vidović (1989), Goli otok (1994). Jedini je u Hrvatskoj koji se kontinuirano uspješno bavio realizacijom kratkih igranih filmova: Madeleine, mon amour (1971), Putovanje (1972), Presa (1981). Puni uspjeh postiže na festivalu u Puli filmom Kuća (1975) osvojivši Veliku zlatnu arenu. Socijalno- kritička polazišta iz prvijenca uočljiva su i u njegovim kasnijim igranim filmovima kao što su: Ne naginji se van (1977), Daj što daš (1979) i Rani snijeg u Munchenu (1984).
Svoj posljednji igrani film Cijena života realizirao je 1994. (koscenarist F. Šovagović). Režirao je i veći broj TV dokumentaraca i obrazovnih emisija.
Post je objavljen 22.09.2006. u 00:00 sati.