Kada se naše dvije duše uzdignu uspravne i jake jedna uz drugu,
tihe, privlačeći se sve bliže i bliže,
sve dok nam krila vatrom ne planu u svakoj svojoj točki;
kakvu nam to gorku nepravdu Zemlja može učiniti kojoj se mi ne bismo mogli suprotstaviti?
Zamisli!
Gore u Visinama, anđeli bi nas salijetali želeći da neku savršenu pjesmu ispjevamo u našoj dubokoj, prekrasnoj tišini.
Ostanimo radije na Zemlji, voljeni, gdje neprikladna raspoloženja drugih uzmiču izdvajajući čiste duše omogućujući im da stvore kratkotrajno gnijezdo ljubavno kojeg mrak i smrtna ura okružuju...
Post je objavljen 22.09.2006. u 01:01 sati.