Marketing
Stripovi, part II
Vrlo sam površna, znam, to me cijeli život prati. Lako se zapalim za nešto, poput npr. pisanja posta o stripovima, to me pusti za 10 minuta i već tjedan dana žalim samu sebe što prošli puta nisam završila s tom temom. Anyway….ipak evo nastavka, sklepanog na brzinu…
8. Martin Mystere
Ili Marti Misterija iz doba kada sam ga ja čitala. Mislim da od Lijepe Naše Samostalnosti nisam kupila niti jednoga. Ali zato čuvam one stare.
Alfredo Castelli (talijanska škola, jel?!) nam već u samom početku predstavlja Martija kao svestranog znanstvenika obdarenog širokom kulturom i neizlječivom znatiželjom. On je arheolog i antropolog, a istovremeno i stručnjak za računala. Vrsni je poznavalac umjetnosti (mislim da je u Firenzi - studirao povijest umjetnosti) i strastveni kolekcionar posebice starih ali i novijih knjiga, umjetnina i neobičnih artefakata. Fasciniran je ljudskom civilizacijom u svim njenim pojavnim oblicima. Posjeduje također zapanjujuće znanje o nebrojenim povijesnim i zemljopisnim činjenicama, kao antropolog dobro je upućen u etnologiju i etnografiju, poznaje mitologiju, religiju i povijest magije, a poznaje i mnoge suvremene jezike, stara pisma i tajne kodove… U mladosti je proveo neko vrijeme na Tibetu, gdje je pod spiritualnim vodstvom Koota Hoomija stekao treće oko. Od njega je dobio i petnaest tisuća godina staro oružje koje ispušta paralizirajuće zrake, za bilo koga drugog osim njega praznu kutiju bez ikakve funkcije. Pored svega navedenog, treba dodati i to da je atletske građe, o da, o da, i da se u opasnim situacijama, od obične ulične tučnjave do preživljavanja u nemogućim uvjetima, snalazi instinktom i spretnošću klasičnog akcijskog junaka. Terminator i Rambo, sakrijte se!
Castelli, međutim, nije imao namjeru stvoriti superjunaka. Zbog toga mu je pored navedenih intelektualnih, kulturnih, ezoteričnih i fizičkih kvaliteta, nadjenuo i mnoštvo (navodno, uglavnom svojih vlastitih) mana i sitnih ljudskih slabosti. Marti se voli šaliti na svoj račun, ne srameći se svog straha od starenja (ili, kako to on kaže, kompleksa Petra Pana). On je tašt, voli voditi glavnu riječ u raspravama, rasipa se znanjem često ne dopuštajući sugovorniku da dođe do riječi. Unatoč svojoj klasičnoj naobrazbi i smislu za lijepo, vrlo je sklon trivijalnome. On sakuplja razne reklamne drangulije sa svojim likom sumnjive estetske vrijednosti poput značaka i bedževa, a tu su redovito i novinski isječci o njegovim pustolovinama. Kao svaki muškarac vulgaris on uživa u društvu dama i ne propušta priliku za diskretno (ili malo manje diskretno) flertanje. On je u principu ipak vjeran svojoj dugogodišnjoj zaručnici Diani Lombard, a njegovi su izleti više nešto što se ponekad da naslutiti, nego nešto što se stvarano događa. U duhu dobre stripovske tradicije, po kojoj jednog junaka još zanimljivijim čine njegovi prijatelji, tu upoznajemo civiliziranog neandertalca Javu.
Jeste li znali da su Asterix i Obelix u stvari bili vukodlaci, a da je Jeti zapravo potomak “povratnika” iz svemira, koji su mutirali kako bi se prilagodili surovim vanjskim uvjetima? Niste? E pa čitajte onda. Preko Martija sam upoznala ljude s fascinantnim ESP sposobnostima, uvjerila se u moć crne i bijele magije, sudjelovala u drevnim druidskim ritualima i ušla u Orfejev hram. Saznala sam i da od pamtivijeka razna tajna udruženja kontroliraju svjetske tokove u svakom, pa i njihovom najmanjem segmentu, te da su naša slobodna volja i pravo izbora tek privid i neostvariva utopija. Ušla sam i u svijet fikcijske mitologije, gdje je, polazeći od Platonove legende o Atlantidi, gotovo Tolkienovskom konzistentnošću ispričana priča o dvije nepomirljive drevne civilizacije i njihovom ratu do konačnog uništenja.
Unatoč mnogobrojnim usponima i padovima, Marti Misterija je definitivno jedan od najupečatljivijih Bonellijevih likova, koji je postavio nove žanrovske standarde i stripovske klišeje, te s vremenom postao referenca i svojevrsni kult. Bonelli je 1998. odlučio obilježiti stogodišnjicu stripa upravo izdavanjem specijalne epizode Martina Mysterea! Njegovo je pojavljivanje na strip sceni 1982. godine, između ostalog, anticipiralo i čitavu jednu novu garnituru likova nove generacije, koja će četiri godine kasnije započeti s njegovom antitezom, Dylan Dogom, zatim 1991. nastaviti s Nathanom Neverom, a kasnije i s nizom drugih. Priča o Martinu je zapravo priča koja traje.
9. Blueberry
Blueberry nije jedini junak koji u povijest stripa ulazi na mala vrata. Slično kao što se Corto pobunio protiv sudbine da ostane samo jedan od likova u priči “Balada o slanom moru” i postao glavni junak uspješne serije, tako se i poručnik Mike Steve Donovan, zvani Blueberry, kockar, ženskaroš i buntovnik, u galeriji likova prisutnih u klasičnoj vestern priči pod naslovom “Fort Navajo” odmah ističe kao budući protagonist jedne od najvažnijih i najinovativnijih vestern serija u povijesti stripa.
Za fizionomiju i prvobitni karakter lika, autori nalaze inspiraciju u francuskom glumcu Jean Paul Belmondou, iako meni to do danas nije jasno. Serijal ubrzo stječe veliku popularnost i vidljivost, zahvaljujući prije svega nevjerojatnom stilističkom usponu Giraudovih crteža, ali i Charlierovim inteligentnim, uzbudljivim i povijesno potkovanim tekstovima. Blueberry tako izrasta u autoironičnog antiheroja koji griješi, gubi, sumnja, buni se. Njegove reakcije na zbivanja koja prijete da ga pregaze su vrlo ljudske, u nekim trenucima čak dirljive. Usprkos gotovo beznadežnim situacijama u koje upada, on ne klone duhom, ali isto tako ne istjeruje nikakvu opću pravdu, nego u prvom redu pokušava jednostavno dokazati svoju nevinost. Treba reći, ipak, da su i razrada likova i povijesna pozadina stripa u prvom redu podloga samom zapletu. Charliera, kao predstavnika “starije” škole scenarista, zanima prije svega priča, pa njegova preokupacija ostaje održavanje interesa i napetosti kod čitatelja. U tome je, na razini tekstova, i najveća razlika izmedju Blueberrya i druga dva velika europska vestern stripa, Tex Willera i Ken Parkera. Tex Willer se održava na “standardnim” situacijama i ostaje interesantan publici baš zbog gotovo ritmičnih ponavljanja (svađanja Texa i Kita, život u Navajo logoru, rečenice tipa “odrezak debeo dva prsta i brdo krumpirića”) koje čitatelj voli i očekuje u svakoj epizodi i zbog kojih doživljava junaka kao neku vrstu starog prijatelja. (Slično se događa i sa mnogim drugim junacima masovne kulture. Jedan od primjera je poručnik Colombo, koji neprestano spominje svoju ženu, nikad nema pri ruci olovku i na kraju svake epizode obraća se krivcu rečenicom “Ah da, još nešto”. On mi je pao na pamet jer ga donedavno nikada, sramim se, nisam gledala) O Blueberryu je 2004. snimljen i film (evo linka) s Vincentom Casselom i Juliette Lewis u glavnim ulogama, a epizoda koja je poslužila kao predložak je, čini mi se, “Fantom sa zlatnim mecima”. Nisam ga gledala, a čini mi se da ni neću. Jednostavno ne želim. Dobro, ako ga jednom puste na teveu baš dok ja gledam i ako niti na jednom programu ne bude nešto zanimljivije…
10. Corto Maltese
Sad sam vrlo ozbiljna. Zapravo uvijek sam ozbiljna kad se radi o Njemu (op.a. mind the capital Nj!). Mislim da niti jedan strip, a ispravite me ako griješim, nije bolje prikazao svu ljepotu i različitost kultura i naroda iz gotovo svih dijelova svijeta i na jedan vrlo suptilan način pokazao da je suživot među ljudima moguć, dapače poželjan, iako iz naše perspektive tako udaljen. Corto Maltese je melankolik, cinik, balaševićevski panonski mornar u potrazi za nečim što najvjerojatnije ne postoji. Pratt, meni najdraži, nas kroz njega vodi južnim morima, zaboravljenom ili još neotkrivenom Afrikom, blatnjavom, gotovo krležijanski prljavom i ratom zahvaćenom Europom, ali i južnoameričkim prašumama o kojima ja još uvijek mogu samo maštati. Hvala Mu na tome! Cortov otac je britanski mornar a majka gibraltarska ciganka (nisam mislila Romkinja), pa je stoga što profesionalno, što genetski predisponiran za avanture u koje ulazi iz epizode u epizodu. Neki od likova koje susreće su i stvarne osobe u vremenski stvarnim povijesnim kontekstima, poput Jack Londona ili Manfreda von Richthofena iliti Crvenog Barona (op.a. djeda mi bio pilot pa znam, nisam sama po sebi tako pametna). Osim stvarnih ličnosti, On susreće i bića iz legendi koja upravo kroz Njega uspostavljaju vezu s nama, s današnjim svijetom, ovakvim u kakvome živimo. Upoznajemo tako i čarobnjaka Merlina i Arthurovu polusestru Morganu, a ta avantura počinje jednoga dana kada Corto zaspi naslonjen na mitsko kamenje Stonehengea.
U čitavu Prattovu opusu magija i mistika zauzimaju istaknuto mjesto, bilo da se radi o keltskim legendama ("Kelti"), religijama Karipskog mora ("Voodoo for the president" ovaj nisam čitala na hrvatskom pa ne znam ni naslov), ritualima mongolskih šamana ("U Sibiru"), ili pak venecijanskoj tajnoj masonskoj loži ("Favola di Venezia"), čiji je član bio i sam autor. Navodno. Ovo zvuči kao ona navodno žemska iz Red Carpeta, god forbid!
Da skratim. Ovo je moj apsolutni favorit među stripovima i toplo ga preporučam za sezonu jesen/zima 2006. onima koji ga još nisu otkrili.
Post je objavljen 21.09.2006. u 23:29 sati.