Hrvatsko-hrvacko-rvatsko-rvacki jezik. Materinji i to. A zapravo svake godine sve vise i vise napredujem u shvacanju tuzne i jadne cinjenice koja bi se mogla svesti na kolektivni zajednicki nazivnik (i nek' mi onda netko kaze da mi matematika nije jaca strana?? Nema sta da se pisne!) dijaspore nase diljem okrugle planete ove (pa mogu li ja da ne sklepavam anakondske recenice??): da ga zaboravljam ko dama noci (dakle, drolja, op. a.) gace. Ajde de jos ovako piskaranje ovdje bez ikakvog reda, kraja, konca i lonca (ko bi reko da sam ikad zavrsila ovu skolu dok se zvala onako kako se zvala dok je Suvar zario i palio? Nitko, eto tko!). Ali daj mi da zborim, odnosno, piskaram nesto ozbiljnije, tipa elektronska posta (ako se vec idemo razbacivati rvackom terminologijom, a ne stranom, da ne bi bilo nismo znali), e, onda se spetljam ko mornarsko uze oko onog neceg na sto covjek veze brodove i slicne vodene plovilice.
Daj mi da na engleskom odalamim koliko 'os elektronskih postanskih poruka: daj amo - dear ovaj-onaj-prvi-drugi-treci, thank you for... many thanks... jedno sedamstopedesetiosam puzanja po koljenima tipa please (ukljucen u skoro svakoj recenici, jer, ipak smo mi Britanci, jel', mora se bit superfin jer to otvara sva, pa i ona najzeljeznija vrata)... many thanks... I look forward to hearing from you (vita jela zelen bor dedera mi daj neki odgovor - super prevodim, znam)... yours sincerely/best wishes/kind regards.... i onda potpis: Xioletina Bursac. Eto, trt-mrt-brt-frt, cas posla, ajmo dalje.
No, kako je sad dosao period u kojem trebam pokazati barem neki modikum znanja materinjeg mi jezika u obliku sklepavanja elektronske poste sa iole suvislim sadrzajem nema vise cile-mile (mater mu, di u ovoj krvavici od recenice dodje zarez??). Odnosno, kako da ne ispadnem ko neotesani i nebruseni seljobeljo-nebruseni dijamant-pastir odabranih papkara koji se zna potpisat jedino ako baci kojeg kamena s ramena? Stravicno kako kao patuljka pojma nemam. Ama ni malo.
Bruka. Sramota. Prah. I pepeo. Nema goreg proklestva doli ovog.
Nije ni cudo da me ovo djevojce danas milo nazvalo preko telefonskog aparata i zaderalo mi se u uvce: 'alo, di si, seljanko? Zabrinulo bi me da me nazvala ikakvim drugim imenom. Ima da se za ovo izgladnim ko nikad!
Post je objavljen 22.09.2006. u 00:09 sati.