Marketing
... NAMJEŠTALJKA U BOTINCU ....
Evo javljamo se nakon stanke, naime posla puno, a vremena malo. No, vidimo spremnost i budnost vatrogasaca pa su nas vaši komentari probudili iz jesenskog sna te smo odlučili pokrenuti se. 
Prošlu subotu ekipa mladih nada nastupila je na Kupu Botinca. Kiša koja je padala ko iz kabla postavila je pitanje hoćemo li uopće ići. No, kao i veliki i naši mali vatrogasci ne boje se ničega i jednoglasno su odlučili da usprkos lošem vremenu krećemo...
Put je naravno prošao u veselom raspoloženju, naime, smijeh se orio na sve strane 
i zapovjednik (mali) zadivio je ekipu u kombiju pjevajući pjesmu ''nikotin''. Ostali smo zadivljeni spoznajom da se u našoj ekipi ne nalaze samo vatrogasne već i pjevačke nade.
Unatoč obilnoj kiši naš kombi nije se morao sušiti i stigli smo bez problema...........
Pala je i prva slika
Nakon čega smo ubrzo pripremili klince za nastup.
Vježbe su prošle tako tako, naime naši klinci mogu i bolje.
Prva vježba je bila ok no jedna skupina prevrnula je brentaču. 
Druga vježba nije bila toliko loša
ali da postane pobrinuli su se suci koji su apsolutno svim ekipama, naravno osim svoje, koja je i zauzela prvo mjesto, napisali greške. 
Tako se je vježba naših klinaca povećala za 2 sekunde jer su navodno napravili prijestup s rukom. Mislim da ne moramo napominjati da je to greška samo kod vježbe mladeži, ali ne i kod djece. O znanju sudaca govori i činjenica da greška za prijestup ne iznosi dvije sekunde već pet
(ekipa koja je odnijela prvo mjesto imala je ''samo'' dva svoja suca od tri) .
Pretpostavljate... rezultati su namješteni.
Nismo se žalili jer mi znamo da su naši klinci dobri i da će iduću godinu biti još bolji, a ove kojima su rezultati namješteni vidjet ćemo na natjecanju bez njihovih sudaca.
Nakon vježbe pala je klopa 
, a vrijeme do proglašenja rezultata (naravno, klinci su stalno ispitivali kada će proglašenje) ubijali smo kartanjem.
Nadamo se da naši klinci ovo kartanje neće pretvoriti u neobuzdanu strast i jednoga dana zakartati i sam DVD.
Nakon proglašenja krenuli smo doma i opet je bilo pjesme i smijeha. Čak je i kiša prestala padati. Naši klinci nisu bili žalosni, već je njihova volja za nastupom i želja da pokažu što znaju postala veća, a ako ništa drugo stekli su iskustvo više. 
Na kraju, zahvaljujemo se svima onima koji posjećuju naš blog i daju podršku kako nama tako i našim najmlađim članovima.
Prema sadašnjim vatrogasnim prognozama i predviđanjima idemo u Zaprešić pa se tamo vidimo, osim ako neko ne oboli od kroničnog ljenila. 
Do slijedećeg posta (ne znamo kada),
Pozdrav od Dijane 
i Martine 
Post je objavljen 21.09.2006. u 20:34 sati.