Otvorim oci,skuzim da je novi dan,odgegam do -naravno ko i svi do-zahoda.Jos spim,da ne kazem posoram se i vratim u krevet.kad na prozoru crveno okruglo sunce
okruglo k tome!Sijednem na onu klupcicu pod oblokom i gledim i mislim se kak je lepo imati sobu s pogledom na istok,uvijek zelim pogled na istok.Al doma ga nemam.Ispratila sam to sunce,pomolila se i zahvalila Bogu i svemiru,universumu ili nekoj sili visoj za ovaj dan.Udem u sobu od curica.Aisha je budna,Louisa jos spi,upalit cu im radio da se lagano razbude,svira neka laganica Louisa daje znakove razbudivanja a Aisha se zaleti prema meni s onim razmazenim cendranjem:noooooo ,nooooo radio!Warum?pitam zasto ne i ugasim radio.Pogledam ju i ponovim pitanje,no ona samo onako cendravo kao i savko jutro vristi bez suza i skace:ne, ne !!!!!!Vristi ko da je netko kolje.Predem joj rukom preko kosice,velim da jsve ok.A ona mi iskesi neku facu i onako ,KO RAZMAZENO DERISTE,KOJE IMATE PRILIKE VIDJETI PO SAMOPOSLUGAMA STO SE BACAJU PO PODU,me odgurne beljeci se,a ja ni pet ni sest nego joj zaljepim samarcic prek gubca.(JOJ... KAD MI TAKO DAN POCNEEEEEE, JOJJJJJJ!!!!)Mrzim kad moram udarit djete.Ne moram ,al mislim da moram!Taj osijecaj me ubija u pojam!To jutro je proslo bez dodatnog cmizdranje,bez ponavljana 100 put:obuci se,sidi na dorucak,umi se...stavi pelenu u smece! (djete od 4 god,nosi pelene prek noci) jel to normalno?Jel hrvatska djeca piske u krevet s 4 god,a da nisu bolesni ili nemaju psih.smetnji?Ja mislim da je to ,,ne odgoj i ne briga oko djeteta,pa je lakse stavit pelenu,,.Al svoja misljenja javno ne iznosim,osim u blogu.Ahahahaha....Svako jutro isto,Louisa je malo vise plasljivija ima 6god.izgleda kao da ima 11g.od nje se ocekuje da radi sve kao jedna desetogodisnjakinja ali je u biti beba.ima samo 6 god.plasljiva je i uci na greskama mlade.Mlada je Aisha ima 4 god.sitna je ali uzrasta djece od 6god.obje imaju ispletenu kosu u sitnim pletenicama koje im baka uredno svaka 3tj dolazi plesti.Tad vriste po tri sata.Ja pojacam radio i pravim se da me nema doma,zamisljam da su to deca iz susedtva kaj vriste.Aisha nema straha,skace s visokoga,ide u vodu,nema limita,sve isprobava,ima povjerenja u mene i idemo po nekim strminama na biciklu,koje se ovdije rijetko nadu,al ne boji se.Louisa je jednom plakala jer smo se prevezle prek groblja.Ma kaj places???i onda veli da oce iti doma...a mala nece,al na kraju me slijedi na svom plavom biciklinu i super se provedemo.Tako da je mala Aisha hrabrija i kad se treba suprostaviti,kad ne zeli jesti,kad zalupi vratima od huje,kad se izbelji,kad vristi satima,Bog zna zasto...Louisa,je u pocetku na sve govorila:ne!Jos ne zavrsis recenicu ona vec veli ne.durila se i frnjila...Al sam i njoj morala zaljepit koju cusku pa je sad jedna uzorna curica.Ubija me to u pojam.Zasto moram biti ta koja ce djecu uciti agresiji.Zasto ih moram pljusnut?Zasto se nakon toga smire?Zasto moram djeci usadivati strah,da bi postovale neke odnose i pravila.Zasto djeca ne razumiju kad im fino objasnis...Joj zasto?????Mislim da se kod mene ne radi o nedostatku strpljenja,nego mi se cini kao da ce najbolje nauciti kad ,,im se da po prstima,,sto se smije i sto ne!Njihova mama me je to naucila.Kroz moj zivot je proslo puno djece,babinjala sam ih mnogo,prvi put u zivotu sam moral dat ,,plesku,,kako moja prija kaze,njezinom sinu koji je 100 na sat hiperaktivno dijete i zeli sve sad i odma,ona ga inace gada slapom,na sta sam se ja zgrazavala i skoro sam joj rekla:,,u mojoj ga kuci neces gadat slapom,, al sam srecom zagrizla jezik,a kasnije shvatila da je to jedini nacin.To je bilo skoro prije 4 god.onda sam cuvala jos 5 djece malo straije dobi,nikad nisam ni jednog cusnula. A sad ove dvije!jooooooooooooj!!!!Sad je dobro ali prva dva tjedna.Pa to su bile drame,skakale su mi po glavi,ni jedna nije pustala vodi na wc-u iza nuzde...onda sam svaku vecer prepricavala mami dogadaje,a ona se snebivala ,i rekla:meni tooooooo neeeeeeeee radeeeeeeeeee!Moras s njima ostro,zagalamit,lupi po stolu,opalit jednu pa ce se druga automatski smiriti i tako,ona mene nauci kako trebam s njezinom djecom ostro.Primit za ramena i strest!Al vjeruj mi,kad to moram uradit da mi je taj dan-banana.Tako to lose utjece na moju psihu.Jest da su one mirne i da se skuliraju.Al se pitam:da sam ja ta mala Aisha i da me neka velika dadilja,zvekne samarom,naljutim se i odem u svoju sobu,bubnem vratima,mrzim ju ii zelim joj sve najgore,u nekom trenutku kad nece biti zadovoljna s necim,ona ce isto imati zelju opalit mi cusku...al kako zna da nemoze i da je mala,u njoj to stvara frustraciju.Mozda se istresti na nekom vrsnjaku,mozda ce samo plakati...neznam,mozda ce biti bolje.Jer ocito je da je danas jako dobro i umiljata!Nacrtala je jedan lijepi crtez na uzorku tapeta koje sam im dans donjela iz ducana.Odusevljene su time ko da sam im donjela neznam sta.Volim to kod djece.Volim djecu,mrzim zlostavljanje djece,mrzim se kad joj opalim cusku,volim se kad se nedam zajebavat i kad znaju da se mogu igrati samnom bez granica,al da ima granica koje nemogu preci.(kao ponasanje za stolom,na javnim mjestima,beljenje starijima itd)Svaki put kad je cusnem (do sad 4puta-u4 mjeseca) sam se osijecala kao moja mama!Istog trena me preplavio osijecaj da sam ko moja mama!Zasto poprimamao obrasce ponasanja svojih roditelja.Pitam se sta ce te dvije curice poprimiti od mene.Osim sto znaju pjevat ,,moja stikla,paprika-Afrika,,s euvrovizije,i znaju pjesme Madonne sto im mama nije sretna,jer samo slusa krscansku glazbu a ja joj ucim djecu Madonninim hitovima.Znaju plesat,upoznale su svoju okolicu na biciklu,ljecile smo zajedno macka i nosile mu pjesak,tog se uvjek sjete kad prolazimo kraj tog parka...Nadam se da su jos sto naucile,o redu,urednosti,naucile su se tusirat,pustat vodu na wc-u...ali najvise se nadam da im nisam ostavila dodatne traume!Kako da ih naucimo odgajati bez te cuske ili je ipak ,,siba,,iz raja narasla.
Post je objavljen 21.09.2006. u 16:37 sati.