Ne želim se više spoticati o boli i nemire,
Sad kad imam tebe, želim uživati u životu.
Želim biti onakva, kao što sam nekada bila,
Hoću da upijam u sebe svu životnu ljepotu.
Oboje ranjeni, oboje gotovo na izmaku snaga,
Možda nas je sudbina stavila jedno drugome na put.
Ne znam, ali osjećam se tako oslobođena i sretna,
Znajući da me nikad više sustići neće pogled mrk i ljut.
Jer tvoje oči samo toplinom i sjajem bliješte,
Tvoje riječi me snaže i novu nadu mi pružaju.
U tvojim pričama ne osjećam laž i posesivnost,
I želim da me tvoje ruke samo nježnošću obasipaju.
Htjela bih da me čvrsto stisneš u svoj zagrljaj,
Ne moraš mi ništa reći, znam da se i šutnjom voli.
Oboje sjedinjeni u sreći, zadovoljstvu i ljubavi,
Zaboravit ćemo na prošlost i sve što je znalo da boli.