Marketing
THE DURUTTI COLUMN
Manchesterski sastav The Durutti Column nažalost redovito pada u zaborav kada se govori o britanskoj post punk i new wave sceni osamdesetih godina. U stvari je riječ o samostalnom projektu jednog čovjeka, Vini Reilly-ja, a suradnici su, kao što je običaj kod takvih projekata, dolazili i odlazili.
Sastav, koji se uglavnom vezuje uz kultnu manchestersku diskografsku kuću Factory Records, osnovan je 1978, i ubrzo se pojavljuje na kompilaciji A Factory Sample, zajedno sa Joy Division i Cabaret Voltaire. U stvari, idejni osnivač Durutti Columna je Tony Wilson, vlasnik Factory Recordsa, no uskoro će apsolutno vodstvo preuzeti Vini Reilly.
Vini Reilly
Enigmatično ime benda je referenca na Bonaventuru Durutti-ja, anarhista iz španjolskog građanskog rata, ali istovremeno i na strip pod nazivom 'The Return of the Durutti Column', koji je dijeljen na skupu Situacionističke Internacionale godine 1967. u Strassbourgu. Naziv ovog stripa postati će imenom prvog albuma Durutti Column-a koji će izaći 1980. u produkciji Martina Hannetta.
Glazbu Durutti Columna nije jednostavno opisati, jer je riječ o Reillyjevoj osobnoj viziji, koja kombinira elemente rocka, jazza i akademske glazbe XX stoljeća (Stockhausen, Schőnberg...). Broj članova benda je varirao, slično kao i instrumentarij, često proširen akustičnim instrumentima poput oboe, saksofona i viole, ali i ritam mašinama i sekvencerima. Na svim je albumima kao zaštitni znak zamjetna Reillyjeva gitara, uglavnom na ritmičkoj podlogi kreiranoj kako od čisto ritmičkih tako i melodijskih instrumenata.
Početkom devedesetih sastav napušta Factory Records, i snima za niz nezavisnih kuća, između ostalih i za novi Wilsonov izdavački projekt F4 (što u stvari nije ništa drugo nego četvrta inkarnacija Factory Recordsa).
Posljednji album; Keep Breathing izdan je u veljači 2006., kao skoro potpuno samostalni Reillyjev rad, a zamjetni su utjecaji swing pijanista Arta Tatuma, hip hopa, te tradicionalne židovske Kletzer glazbe.
Manchester in the rainy Dusk
Na kraju bih samo citirao jednog kolegu sa glazbene sekcija foruma index.hr:
u zadnje vrijeme često slušam prvi album. kad ga slušam imam osjećaj kao da prisluškujem dok Vini svira sam sebi negdje u sobi ili na tavanu i da ako se maknem prenuće se iz transa i čarolija će biti uništena.
Post je objavljen 21.09.2006. u 00:13 sati.