Trebam do sutra imati kartu za Alicante,a s nikim ne mogu uc u contakt iz Spanjolske,kao da imam osijecaj da se taj put nece realizirati.Ako se ne realizira,znaci,da zbog granica je bolje ni da ne putujem nepotrebno,jer mi je proslo 90dana kako sam u Europi,drugo,da ce mi auto i stvari jos trebati u Spanjolskoj i trece da je lik-koji mi stalno nudi sitrokogrudno kartu od bilo kamo do Spanjolske,samo da dodem i da se druzimo,osoba na koju se nemoze osloniti.Sva tri razloga mi idu u prilog.A ako ipak ispostuje dogovor i posalje sutra tu kartu,e onda znaci da se na njega moze osloniti,da na grani nece bit problema,da cu prodat auto,imat kintu extra,dofurat svoje knjizurine simo,vidjet sve frendove i neke drage klijente,mozda im prodat nesto,mozda u nedjelju zapaliti do nekog ronilackog kluba i odroniti bar sat vremena...ahhhhhh Boze uslisi moju molitvu....zelim ronitiiiiiiiii.Prode mi ljeto u ovoj sugavoj Kisnoj Hollandiji,nemrem ronit!Brzo se vratit na aerodrom i u ned.navecer sam tu.U pon.nastavljam dadiljat i pripremat se za veliku seobu rodnoj grudi svojoj-Zagrebackoj!E eeeeee mislim da mi je to jos veci sok.Od svega ovoga,vikenda u Spanjolskoj necu stici napraviti sve.nemogu prepisat auto,nemogu zatvoriti neke racune,nemogu traziti neki certificat iz crvenog kriza da sam tamo voluntirala,jer me sad to traze tu za CV za misionere,nemogu ici u banku sredit racune,nemogu posijetit fitnes club i svoje monitore...ah,za Spanjolsku mi treba min.tjedan dana,svakako da se zaletim do Cartagene i pozdravim familiju kod Pepe...A bit ce ovo milagro ako lik posalje kartu,vikend u Spaniji ali opet me ceka kad tad,pozavrsavati neke stvari.zatvoriti tel.liniju.i bla bla bla....Cini mi se da ipak nije gotova ta epoha sa Spanjolskom,da me srce jos vuce tamo,da me sunce zove,ronjenje i diranje po Javei...joj Anu da mi je vidjet..Kako se nekad dobro zivjeloooo prolazi mi kroz glavu...Evo svira Pepina pjesma od onog Luisa ...kaj pjeva o ribicama u aquariju...sigo ser un pes en tu pesera,tocar tu naris,y hacer burbujas de amor....por donde quiera...oooo pasar noche en vela...divna pjesma,potsijeca me na Pepu.Divnu zenu,majku petero djece,udovica,sitna,mladolika,pazljiva,lijepa,pametna,vrijedna,s velikim,velikim,velikim srcem punim ljubavi za sve...Posijetila sam njezinog najstarijeg sina Juana kojeg sam upoznala na Tenerifama,dosla sam na tjedan dana i ostala 8mj.jednostavno me nisu pustili ic ca.A poslje ja nisam htijela otici,onda kad sam ipak otisla,nisam izdrzala da se ne vratim i tako smo zivjeli svi sretni i veseli...bilo je to jedno od najdirljivijih iskustava u mom zivotu.Tako ih volim,ova pjesma me ama bas uvijek rastopi misleci na njih,na moju familiju u Spanjolskoj,kad sam ih ucila raditi pisanice za Uskrs,onako u carapi s djetelinama pa kuhane u lukovicama,to je za njih biooooo dozivljaj.I za mene!!!Sad kad pisem i analiziram malo sto trebam sto ne trebam,tamo posredivat,cini mi se da je 5 god.puno da bi zakljucala sve i otisla,kao da tamo ima jos mnogih otvorenih vrata koje trebam ici ,pozatvarati...kao da ima jos buducnosti za mene tamo.eeee a da prodam kucu i kupim si tamo neku kucicu na Ambolu recimo......vau dobra ideja!Ili blize Figuerasu,da hodam po Dalijevim putevima i slikam njegove svijetlece labudove i jaja na oko...Nebi se puno razmisljala da mi uleti neka dobra prilika.Ajjjjj kako je fino mastati,misliti jer tvoje misli danas stvaraju buducnost sutra...Mislim na Spanjolsku,na El salvador,u kojem me cekaju da dodem radit,misionariti,propovijedati...sve ozbiljnije ponude mi dolaze...a ja pakiram svoju glavu za povratak kuci.Pazi sad ovo -kuci- kojoj kuci???Kuci-ne,nego praznoj kuci koju zelim dobro iznajmiti,sto znaci,ozbiljnim ljudima koji bi u njoj zivjeli duze vrijeme,kojima odgovara kvart,mozda da imaju djete koje ce voditi u skolu u tom kvartu,ili da im je posao u nekoj obliznjoj tvornici.ili iznajmljivati radnicima,nek si njih troje cetvoro zive tam...nemam pojma...samo molim Boga da pripremi teren,ljude,da posalje one koji bas nesto takvo traze,meni koja je voljna iznajmiti bas ono sto oni trebaju,a da cijena bude povoljna njima,dovoljna velika meni da se plate sve dazbine i da imam za svoja putovanja...Molim te Boze,to je za tebe sitnica,sredi mi neke dobre potstanare,da vec idu od pocetka 10.mj.unutra.I plate bar 6mj unaprijed.plizzzzzz! gracias!( to je bila mala javna molitva)a druga kuca kojoj se vracam kuci,je moja jedina familija,moja tija i njezina 3 musketira u kuci.Oni su mi sva radost i tuga gdije god da jesam od kud dolazila i kamo odlazila.I u dobru i u zlu oni su mi nekako sudeni,nit se ja njih mogu odrec nit oni mene,makar nam nekad obostrano do toga dode.Nemere se ,,krv nije voda,, kaze moja tia i mos ga *ebat.Mozda sam ja malo onako hladna bitch pnekad,nije namjerno,uradili to od mene svijetovi u kojima se ne drzi toliko do familije i gleda svak svoj biznis...Al ona ima neki taj prirodni instinkt,koji sabere sve macice oko sebe,pa tako i mene-ugura pod svoje noge i pokrije nas dekom svoje ljubavi,mi uzivamo...nekad se cini da ti trenutci traju beskonacno dugoooooo,zapravo kao da nikad nisu zavrsili...nekako ih nosis uvijek zive u sijecanju.A oni vele da im je najdraze kad ja dodem,(pa me valjda zato stalno zovu) jer vele kad udem ja ,kao da sam ih sa sobom dofurala jos 10.Pitam ja sta 10?kog 10?kojih 10? A mali (straiji bratic)veli,ko da je jos 10 ljudi uslo s tobom.Ahahahahaahahahaaaaaa bit ce to zbog mog smijeha,grohotnog,ahahahahaaaa a ja kad grlim ljude,nekako se sva pretvorim u ruke,ko hobotnica,pa valjda misle da ih grli 10 ljudi.A tija veli,kad pocnem pricati svoje dogodovstine...od kud dolazim,da je to ko zivot 10 razlicitih ljudi i nemoguce da se sve to samo meni jednoj dogodilo...a ja onda umirem od smijeha jer,zamisli da im sve pricam u detalje!!!!!!Onda ona pada u nesvijest od smijeha,jer si pokusava docarati kak to onda zgleda s detaljima...uglavnom valjamo se doslovno po podu od smijeha.A onda dode glava kuce:,dek- tetak!!!!Tetak je rekao onog tuznog dana kad je ,,sijedi,,objavio da ima curu,a ja im davala izvijestaj na mns-u,tetak je rekao da,zna on tog tipa i da ce ga razbit,u utorak poslje posla oko 22h!!!!ahahahaha onda se ja osijecam ko zasticena djevojcica,koja ima snaznog tetka,koji dize utege,kako bi razbijo svakog ko se samnom za*ebava!On je raspasoj od fora i provala!E to morate vidjet,kad on dode,e onda pucaju zidovi od smijeha,cesto deda i baka kaj zive kat nize,misle da je gore tulum,pa dodu u izvidnicu.Pa me onako deda pogleda izbuljeci oci:a ti si doslaaaaaa!Mi misli, da su neki gosti,kod vas!Onda mi urlamo od smijeha.Jer smo upravo zakljucili da u mojoj prisutnosti nema mjesta drugima,popunim sva mjesta svojom malom malenkosti.Smijehom,ljubavi,lovackim pricama....A tetak je zakon,mi se uvijek dobro ispsujemo,pa izmedu psovki cerekanje,a onda pocnemo razgovarat...a s tijom ni to.Nekad kad ju od nekud zovem,ona se javi fino s : molim! Ja velim:ej ja sam! A ti si...i onda pocne smijeh,kao nesto smo jedna drugoj htijele rec i vec umiremo od smijeha unaprijed...tako neke 2 i pol minute,e onda se usaltamo u prvu,pa onda kao nes pocnemo spikat...i pukne veza.Eto to je razlog mog povratka kuci...Sam neznam kojoj kuci,onoj u Spanjolskoj,ili svojoj praznoj kuci u kojoj se veselim susedici Kristini,mojem najdrazem djetetu iz kvarta,jedva cekam da zavrsi skolu i da je vodim sa sobom di god isla.I zadnje kao i prvo kuci svoje tije...neznam sam znam da idem kuci,moram ici kuci,ujedno se veselim i bojim...A sad idem pobrat djecu iz skole,da ih opet nebi zaboravila ko prije dva tjedna.Srijedom izlaze ranije...to je duuuuug dan!Sutnut cu ih sad u biblioteku nek si citaju slikovnice a ja cu isto proucavat nesto.Onda kad ogladne,kuci i na spavanje...Ne volim ih stavljat popodne spavat jer kad se probude placu po pol sata i paraju mi zivce i nece uopce da im tepam i te stvari ko normalan djeca.Neg ih moras pustit dok se ne isplacu.To me navodi da ih istucem pa onda da znam bar zbog cega placu.Jel to normalno da tako placu?Jeste vi plakali kad se probudite poslje podnevnog spavanja?Ja nisam!
Post je objavljen 20.09.2006. u 10:42 sati.