...Sjecam se:sjedim kod Todora Dutine u"Svjetlosti".Septembar 1991.Konspirativno razgovara sa jednim srpskim piscem koji usplahireno i gotovo sapatom povjerava i meni da je otkrio"DA MU JE ZENA DALMATINKA U STVARI SRPKINJA"("BOG TE J...!",UZVIKUJE U ODUSEVLJENJU).Zatim hvale Karadzica.Kazem da ce on opet u zatvor,ako bude pravde.Naravno:ako bude pravde!
-Sto,bas je on dobar!-kaze isti pisac.
-To je jedini kome je bilo lijepo u zatvoru gdje je bio zbog podizanja kokosinjca od 1000 kvadrata.
-Nece,nece u zatvor,pravda je na strani jacega!-kaze pisac.
-Zar tu pravdu nismo gledali vec pedeset godina?Moze li neka druga?-pitam naivno.
Emancipovani pjesnik Dutina(r)koji je proveo stanovito vrijeme na"trulom Zapadu",smiruje duhove:"Koji vam je k...?"-pita pjesnickim jezikom.Napokon smatra da je bolje da dodjem drugi put.
TO DRUGI PUT JE U OKTOBRU KADA MI PRIJATELJSKI POVJERAVA DA CE SARAJEVO BITI SRAVNJENO SA ZEMLJOM."ODOZGO,ODOZDO,ODSVAKLE CE BITI BOMBARDOVANO",kaze.Meni suze grunuse na oci,a on kaze da nisam plakala"kada su mi,moji Francuzi,bombardovali Cad".
-Sta ce vam zemlja bez ljudi,bez gradova,bez icega?-pitam opet naivno,a on kaze,opet
"prijateljski",da se moram navici da uvijek negdje u svijetu ima rata i da se granice ne mijenjaju bez rata.Sto se tice nekog eventualnog embarga,nema problema,uvijek ce se naci neki Arap da proda naftu,kaze takodje.Napokon me optuzuje za"muslimanski nacionalizam"jer u emisijama na RFI-u govorim o ljudskim pravima.(SDS je naravno i tada za"prava naroda"!)...
Post je objavljen 20.09.2006. u 09:29 sati.