Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/milou

Marketing

Garderobijerka Nevolja

Image Hosted by ImageShack.us

Osim što je bila velika srca, pristigla je gotovo bez ikakve svojine. Tek nekoliko dragih, no sasvim bezvrijednih, sitnica iz djetinjstva, naramak sirotinjske robe i ceduljica na kojoj je rukom bilo napisano: "Zovem se Zlata. Ne govorim. Ne pišem. Ne čitam. Jaka sam. Slušam. Trebam posao." Zaposlili su je kao garderobijerku u restoranu, gdje radi i dan danas.

Njene naborane crne oči vidjele su mnoge mladence kako zakoračuju na svoj svadbeni pir, ponosne očeve kako uvode u salu svoje netom krizmane sinove, golobrade muškarce kako se u odijelima opraštaju od škola, i poslovne ljude kako proslavljaju povoljno zaključene velike poslove.

No to što ona čuva nije odjeća. Njen posao je čuvanje nevolja i briga ljudi koji ulaze.

***


Osim osoblja, prvi su u restoran pristigli svirači. Kao česti gosti, Zlatu su dobro poznavali - po imenu. Prvi je stigao Charlie – gitarist, po potrebi basist, i vođa:

- Kao i obično, Zlata. Imam za odložiti dvije kronične bolesti. Obje po život bezopasne, ali ga ponekad čine zaista nepodnošljivim. Danas jedva hodam. A muči me u zadnje vrijeme i sin. Baš ulazi u pubertet, pa je oslabio u školi i kreće se u sumnjivom društvu. Žena mi je još uvijek u bolnici. Loše je, Zlata, zaista loše. Ma, to bi bilo to za danas. S ostalim ću se nekako prošvercati.

Zlata se nasmiješila i objesila na vješalicu Charlijeve tegobe. Za njim je ulazio Domagoj – izvrstan gitarist, pjevač i voditelj predstave:

- Eh, Zlata, pričuvaj mi, molim te, sve ove teške misli oko posla i specijalizacije. I sve te brige o financijama. Ne znam više kako skrpati kraj s krajem. A i sve one neugodnosti koje vučem od prošlosubotnje svadbe. Ma, u stvari, to mogu unijeti sa sobom. Možda kasnije uspijem od toga napraviti koju dobru šalu. Bok, vidimo se.

Pristizali su i ostali: Mirela – glavni vokal, i Pero - bubnjar. Svaki sa svojim brigama, problemima i jadima. Zlata je, kao i uvijek, sve strpljivo šutke saslušavala, i sve redom vješala: svađe, nevjere, ovisnosti, još svježe smrti dragih osoba... Katkada bude toliko toga da ne stane sve u Zlatinu garderobu, pa onda mora sve ostaviti pred ulaznim vratima i pomno stražariti.

Svjetla su se upalila, mladenci zablistali, a svirači, jaki, neopterećeni, veseli i sretni, uostalom - kao i uvijek, započeli večer s Fleetwood Macovim "Albatrosom" i "Ghost Riders In The Sky" Johnnyija Casha.

Pljesak. Bravo!

Za to vrijeme, Zlata sve brižno čuva i pazi da nešto ne pobjegne unutra. Pa ipak, nikada se ne dogodi da nešto zaboravi vratiti vlasnicima pri izlasku.



Post je objavljen 20.09.2006. u 02:05 sati.