Marketing
eto mene...
u ne bas najboljem raspolozenju..kud sam sva u jebenom bedu zobog kise i svega...danas se dogovorim sa "frendom" da dodem ranije iz skole i da se nademo...kao on ce doc po mene na stanicu..i ok, ja dodem i cekam 10 minuta...ajde, krenem ja prema doma...ako dode sitc ce me jer je ipak motorom...i hodam ja i dodem na pol puta, ne zove, ne salje poruke i nema ga nigdje...i mislim si ja "ma 100% ce me nazvat bas kad udem u kucu" i ja dodem u kucu i ne zove on...mogla sam sjedit na stanici do sutra a on ne bi doso...i tata vidi da sam u bedu...i kaze on meni "e mala, gle sta imam" i da mi cokoladu...i ja u sobu i udri u plac...i pustila ja narodnjake..ala...dode meni buraz u sobu i pita sta mi je...i ja njemu ispricam (a taj lik ide s burazom u skolu)...i kaze buraz "ma pusti ga, on je gad...ajmo se dole nazderat da smanjimo tugu" i pocela sam mu se smijat...ma ne mogu vam opisat...nisam znala da je moj buraz tak zaaaakon...super mi je kaj njemu mogu sve rec...on mi je u biti najbolji frend...uzasno sam tuzna zato sta...vecina decki koje upoznam oce me zbarit...nemam ni jednog prijatelja osim brata a da mogu s njim o svemu razgovarat... :((
ljudi..pozz..
Post je objavljen 19.09.2006. u 20:52 sati.