Marketing
Prijatelji zbogom - spuštam jesnju zavjesu i odlazim s vama
Danas sam shvatio da ako nekog volim svim srcem, da to ne znači da će ta osoba voljeti i mene. Zaboravio sam na to. Bio sam prezauzet prolazeći kroz tuđe živote da razmišljam o tome. Zaboravio sam koliko sam uložio u neke veze da bi se na kraju pretvorile u pepeo i da sam ostao bez ičega. Prestao sam osjećati ljubav prema svojim partnericama. Kad kod bi se uhvatio da nešto osjećam spavao bi sa nekim drugim. I tako u krug dok se nisam umorio od bježanja. Ali, tek sam sada, danas u biti shvatio, da ako se prepustim i zavolim nekog cijelim svojim bićem da mi to ne garantira ništa. Ta druga osoba me neće voljeti jer ja nju volim, neće mi biti vjerna ili ostati samnom zbog toga. Shvatio sam da ona ne djeli moje osjećaje u pravom smislu te riječi. One ne osjeća tu nježnost i čežnju koja razdire svaki stanicu mojeg tijela dok vodimo ljubav.
Kada sam spavao sa Opaticom prošli tjedan osjetio sam trnce kako struje duž mojeg trupa. Nisam nikada osjetio nešto tako sa ženom. Ležao sam na boku s njezine lijeve strane, dok je ona bila na leđima, savio sam nogu oko njezina stomaka i polagano sam ulazio držeći rukom njezinu glavu na deset centimetara udaljenosti i gledao ju u oči bez prestanka, minutu za minutu. Napokon sam prestao kada više nisam mogao podnijeti tu navalu emocija u sebi. Ako muškarci imaju G-točku, mislim da smo ju taj trenutak pogodili.
Strah me je budućnosti. Ovisan sam o toliko sitnih stvari. Bez njih bi poludio. Ovisan sam o šetalištu gdje se svaku večer krećem, ovisan sam o hrani koju jedem (uvijek ista, programirana; svako doba dana ima svoj određen obrok), teretani na tavanu zgrade u kojoj živim gdje vježbam pilates, kafiću u kojem pijem kavu i spajam se na nezaštićene bežične mreže i od tamo šaljem postove na blog. Ovisan sam o mreži u susjednom uredu koja je uvijek slobodna i na kojoj pišem većinu ovih postova i pregledavam većinu vaših blogova. Ovisan sam o redovitom seksu s Opaticom i prijateljima s kojim se dopisujem. I sada kada se jesen spušta na naša vrata postajem svjestan da sve to mogu lagano izgubiti. Ništa nije stalno, na ništa se ne treba vezati jer jedino mijena stalna jest. Pripremam se na još jednu promjenu, šok koji će me potresti do srži. Već vas polagano nema. Nekima ne znam lica, a nekima ne znam ni ime. Ipak, sam vezan na vas nekolicinu kojima sam povjerio oboje. Što ću kad nestanete?
Post je objavljen 19.09.2006. u 20:46 sati.