Polako se dižem s klupe..
pospano otvaram oči..
bilo je to dosta zamišljanja za danas...
polako mi se vraćaju obrisi stvari oko mene...
već je mrak,
koliko je sati prošlo...
kad sanjaš..vrijeme samo leti...
stvara mi se smješak na usnama..
ugledala sam tebe na klupi pored mene...
smješiš mi se..
i kao da očima govoriš..
nisi valjda očekivala da te ostavim samu..
ne dušo,od tebe ne...
uzimaš mi ruku,pomažući da ustanem...
pogledavam te zabrinuto..
kako me tako dobro znaš...
ne možeš biti stvaran...
Kao da si mi pročitao misli..
stišćes mi ruku čvršće..
dušo mi smo jedno..
ti si moje sunce..ja sam tvoj mjesec..
trebamo se..jedno bez drugoga ne možemo..
zbog toga znaš da te neću ostaviti..
kojim god putem išli..
na kraju ćemo biti zajedno...
bez ikakvog dodatnog objašnjenja nastavljamo dalje..
u sebi čujem alarm..vrišti:nemoj mu vjerovati..
ušutkavam ga...tebi vjerujem..
uskoro stižemo do raskrižja..
i svatko mora svojim putem..
rastanak uvijek dolazi prebrzo..
puštamo ruke..pogledamo se zadnji put..
krećemo sami dalje..
šapćem sebi u bradu..ve you...
suze se stvaraju..
gledam u mobitel..poruka..
"VOLIM TE"
i sunce sija ponovo..
Post je objavljen 01.10.2006. u 16:16 sati.