Kad god bi se okrenula ljudima, pala bi! Zadnji pad istetovirao je duboke ožiljke! Ne vjerujem da ću ih ikada zaboravit; istu grešku opet ponovit. Ne vrijedi se davat, preopasno je to oružje! Možeš bježat, ma i nijekat, ne pomaže kad srce zaromi! Dijeli nas spoznaja koju ti ne želiš; lako je raniti onog tko ti se podao, onog tko ti je vjerovao, tko te je volio! Ne želiš znati, ali ja znam, a zna i moje, srce ranjeno! Besćutnost me ubilo, ali i oslobodilo! Okrećem se sebi! U samoći je najljepši mir; ni uspona, ni padova, samo ravna crta! Od danas, za druge ne postojim! Imam svoj cilj!
Očajnički trebam prijateljski razgovor.... dođem do telefona i shvatim da nemam koga da nazovem, nemam kome da se obratim. Nisam bila ta koja je povrijedila, povrijedili su mene i potom me ostavili. Nema logike, trebalo bi biti drugačije. Suze opet cure niz lice. Ne želim nikoga mrziti iako mislim da bi trebala. Prevelika je trpeza da se sama nosim nepravdom! Prebolno je prihvatiti nečiju sebičnu odluku koja nikad nije bila direktno upućena. Stavili su me na mučenje, osjećam težinu tereta, a ne znam koje to breme nosim, ni zbog čega ga nosim!?! Too much for me! Nisam od leda, topim se!