Marketing
Ines
I možda pišem postove jer izbjegavam pisati nešto veće, važnije. I ovako i onako me nitko ne čita. Možda je moja fobija izlazaka samo izgovor za ljenost. Možda ne jebem jer se bojim da će mi se previše svidjeti. Možda nisam u vezi jer me strah da ću samo povrijediti, a ne biti povrjeđen. Ne snimam filmove jer se bojim da se ljudima neće svidjeti. Ljubim krive ljude jer me pravi ljudi vuku na prave stvari, kao veze i prijateljstvo. Možda se bojim veza jer sam u njima ja ono što moj prjatelj veli «da si je sam kriv» za sve što se u njoj dogodidi. A prijateljstvo? Mah to je ono što misliš da imaš dok shvatiš da nemaš jer ga ne uzdržavaš. Lakše se svađati sa ljudima nego biti uz njih. Možda pijem pive da bolje izgledam sa njima dok ih pijem, da možda neka djevojka padne na moj ležeran stav. I sve je to «možda» jer se bojim reći da je zbilja tako, jer ako je zbilja tako onda moram napraviti nešto povodom toga. Napisao bi listu stvari koje bi radi radio i veselio se radniti te stvari ali ih nikada neću napraviti jer je ovako lakše. Kupio sam gitaru. Zove se ines. Ovo je ines:
Ona leži naslonjena nasuprot mog kreveta i svako jutro me gleda da zašto je ne uhvaitm, mazim ju, sviram. Onda je ja pogledam sa «eh znaš da mi se ne da» pogledom i zahvalan sam da mi ne može ništa reći na to. Ines i ja smo se upoznali u dućanu u vlaškoj, i nisam je ja prvi pogledao već dva moja kompanjona, čak su je prvi i svirali, pa mislim da me Ines baš previše ni ne voli. Ali sviđam joj se, osjetim to kada je sviram. Eh, nisam je ni kupio a već je bila svugdje samnom, na zrinjevcu, u Krapini, na cestama Zagreba. Ovo je, dakle, početak lijepog prijateljstva. Postoji negdje jedna druga Ines po kojoj je Ines dobila ime, i možda je i to početak divnog prijateljstva...
Imam prijateljice koje mi žele biti prijateljice i žene koje mi ne žele biti ništa, i pogodite kojima šaljem poruke? Valjda je to nešto kao kada ljudi koji meni žele biti prijatelji meni šalju poruke a ja ih ignoriram ili odjebem. I to je taj krug. Možda je vrijeme da se družim sa onima koji me žele uz sebe zbog jednog ili nekog drugog razloga. Ali nisam i dalje našao tu osobu, tu jednu osobu sa kojim želim pit crni čaj i jest burek sa, i dirat se sa, i ljubit se sa i pisati sa i pjevati sa i snimati filmove sa! I ne odustajem dok je ne pronađem!
Ovim putem pozdravljam djevojku koja mi je poklonila maramicu kada sam plakao na trgu Motovuna. Hvala ti i znaj da želim biti jednom tamo kada ću moći pokloniti jednu tebi.
Post je objavljen 19.09.2006. u 13:52 sati.