ne znam zašto mi se ovo događa..
zašto moram gubit prijatelje...
i smisao za život...
zašto...
---
cura koja uvijek ima mali smiješak na licu...da...to sam ja...
al nekak...u zadnje vrijeme taj smiješak nije iskren...smijem se na silu...zašto? ni sama ne znam..
možda sam se promijenila...ne znam dal na bolje il na gore...ništa ne znam...
---
čini mi se da se udaljavam od najboljih frendica...starije su od mene pa se jedva viđamo...gotovo samo prek vikenda...
a ja ne znam dal sam im dosadila il šta jer je očito da nijedna nije onakva kakva je bila prije par mjeseci...i žao mi je...ak sam vam bilo šta napravila...samo mi recite..jer ne mogu više ovako...želim znat šta je...il šta sam napravila...
---
danas mi je bio ok dan...i onda sam se nečeg sjetila....što me dotuklo...i sad sam u bedu...a mrzim kad sam u bedu...
---
više mi sve ide na jetra...ovi dvoličnjaci u školi...što te ogovaraju iza svakog kuta...a onda ti u facu lažu i daju ti komplimente...al ja znam kakvi ste vi...i jednog ću dana dobit svoju prokletu osvetu...i reć vam u facu sve što mislim o vama...
a onda...onda ćete upoznatu pravu Miju...onu kojoj je pun kurac svega....koja nema pravog prijatelja...koja više nema nekog ko bi je razumio...ona, koja mrzi sama hodat hodnicima s mp3-em u ušima...i u svojem svijetu...
Post je objavljen 19.09.2006. u 13:39 sati.