zasto ja uvik iman sve savrseno slozeno u glavi...i onda to najedamput ispari??
zasto iman toliko snage kad razmisljan o necemu...a kad se triba suociti s tin, onda san manja od makova zrna?
zasto san ja jednostavno neko drugi? zasto ne priznajem pogreske?
zasto se toliko opterecujem oko sitnica? zasto jednostavno ne mogu biti ja, opustiti se......zasto moran drzat sve u sebi??
" I sad na svijetu ja sam sam
Sred pučine najveće:
Za kim da jecam kada znam
Da za mnom nitko neće?
Možda će moj pas lajat samo,
Stranac će jest mu dat;
Al kad se opet vratim tamo
Na me će režat stat. "
Inspiracija na djelu... MEJSTO RADNJE:Razred VRIJEME RADNJE:18:13 (sat Tehnologije) GL.LIKOVI:Ja, puntarica i komad papira SADRŽAJ:
Gdje se skrivaš?
Ne mogu te pronaći!
Zar sada pokušavaš
U mašti me naći?
Ja sam ovdje,
Ali dugo biti neću,
Idem negdje drugdje
Naći svoju sreću!
Ne, ja nikada ne gubim
Ali iskrenosti važnost dajem
I kad sve od sebe nudim
Samo to od drugih priznajem...
Jer jadna je "sreća",
Kojom se bol skriva
Od zrna maka nije veća,
I na kraju razočarana biva.
I kad je teška tama
Uvijek ima svjetlo malo
To svjetlo je u nama
Koje bi sve obasjalo!
I kad pomisliš da je svemu kraj
Kad ne vrijede djela, riječi
Ti tada znaj
Da treba preko toga prijeći!
ZATO...
VOLI PUNO,
SMIJ SE ČESTO
I ŽIVJET ĆEŠ GODINA DVJESTO!!!