«Piti ili ne piti?» životno je pitanje koje si je prvi postavio depresivan mladac po fonetički glupom imenu Hamlet (još zvan Hamo u Donjim Kukuruzarima) . Ja sam u subotu išao linijom manjeg otpora pa sam nesvjesno proširio svoje vidike… …vidio sam sve duplo. Nakon subotnje zabave polupijanog gledanja u križ (op. ur. Ovo mislim doslovno, svi živi su imali jedan oko vrata) u nedjelju me na prepad uhvatila tolika glavobolja da su mi oči suzile likvor. Moja filozofija je bolje biti mamuran nego tmuran tako da se nisam previše obazirao na privremeni gubitak svih fizičkih i psihičkih mogućnosti ljudskoga organizma. Kretnjama do umivaonika dok su opijati još uvijek u mojoj glavi plesali polku dokazao sam teoriju o evoluciji gospona Darwina. U biti , shvatili ste da sam bio živo rasulo. Takvo me stanje držalo negdje do popodnevnog dnevnika koji se gle čuda… …emitira popodne. Vrijeme do tog trenutka korisno sam iskoristio vegetirajući i imitirajući komad namještaja u dnevnoj sobi. Bio sam toliko realan u toj imitaciji da je (uvjeren sam) stara krenula brisati prašinu s mene. Ostatak dana je protekao relativno mirno. Ponedjeljak je bio …just another manic monday… (Molim vas nemojte se obazirati na stih ovog hitoidnog pjesmuljka koji je po glazbenoj vrijednosti odmah uz rame majstorstvu pisanja rima Vengaboysa npr. Sha-la-la-la-la… ili …Boom , Boom, Boom). Škola je definitivno počela i pošteno se trudi od nas napraviti inteligentne članove društva. ( trud je uzaludan , ne možeš naučiti starog gimnazijalca novim trikovima.)
Toliko od mene za danas, a vi moji dragi nitkovi čuvajte se jer stidna dlaka bit će vam omča!!!
Post je objavljen 19.09.2006. u 10:17 sati.